WP 14. X. NJEMAČKA I SAD: ZAHLAĐENJE ODNOSA TRAJE I DALJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 14. X. 2002. Njemačka i SAD: zahlađenje odnosa traje i dalje "U Njemačkoj je postojala nada da će do sada, tri tjedna nakon što je Gerhadt Schroeder ponovno pobijedio na izborima obećavši da će se protiviti američkoj 'avanturi' u Iraku, proces mirenja s Washingtonom već biti u tijeku. Međutim, na neizrečeno zaprepaštenje na obje strane, zatrovani odnosi nisu se pomaknuli s mrtve točke. Komunikacija na visokoj razini između Bijele Kuće i Schroederove vlade ne postoji. Njemački čelnik nije svjestan, čini se, velike uvrede koju je nanio Georgeu W. Bushu, kojeg je njegova ministrica pravosuđa u posljednjim danima kampanje usporedila s Hitlerom. Visoki dužnosnici njemačkog ministarstva obrane ne znaju ništa o planovima Pentagona za Irak. Nema nikakvih planova niti za sastanak Busha i Schroedera a neki dužnosnici tvrde kako se boje da sastanka neće biti niti kada se dva čelnika sastanu za pet tjedana, na summitu NATO-a u Pragu. Čak i Joschka Fischer, koji bi u posjet Washingtonu trebao otputovati krajem mjeseca, suočen je s ključnim problemom: o čemu razgovarati? O mnogo toga, kazao mi je Fischer na sastanku u Berlinu prošlog tjedna. Ipak, priznao je kako je jaz između dvije zemlje nakon izbora velik. Njemačka se još uvijek odriče sudjelovanja u bilo kakvoj vojnoj kampanji s ciljem razoružavanja Sadama Huseina, čak i uz odobrenje Ujedinjenih naroda. Neki u Njemačkoj tvrde kako bi čak i nakon rata Berlin odbio sudjelovati u mirotvornim misijama ili u ponovnoj izgradnji zemlje. Problemi nisu ograničeni samo na Irak: Njemačka se opire i prijedlogu Bushove vlade da NATO iskoristi nadolazeći summit kako bi se stvorile 'reakcijske snage' koje bi mogle pratiti američke snage u misijama izvan Europe. Te razlike mogle bi se protumačiti kao prirodni rezultat sve veće njemačke odlučnosti u Schroederovoj eri - kao i SAD, ovaj europski div konačno počinje koristiti snagu koju je dobio krajem Hladnog rata. Schroederove odlučno izgovorene fraze- 'njemački način' u vanjskoj politici, 'odluke donesene u Berlinu'- fraze koje su bile mnogo manje politički ispravne u europskom kontekstu od onih u pogledu Iraka - manje su, čini se, proračunati populistički apeli a više nepromišljeno izrečeni iskreni stavovi njemačkoga šovinista koji je odlučan obraniti interese svoje zemlje. Ipak, njegovi kritičari tvrde kako iza Schroederove retorike nema nikakve prave strategije. Njegova vlada nema ozbiljnu namjeru udaljiti se od povijesne poslijeratne strategije europske integracije, dok se trajni jaz njemačkog sigurnosnog saveza sa SAD-om čini nezamislivim. Stoga je retorika predsjedničke kampanje postigla suprotan učinak od onoga kojeg je vjerojatno priželjkivao Schroeder: umjesto da je ojačao utjecaj Berlina, Schroeder je izolirao svoju zemlju. 'Njemačka dugo neće imati utjecaja ni u Americi, Europi niti Ujedinjenim narodima', kazao je Cristoph Bertram iz Njemačkog instituta za međunarodnu politiku i sigurnost. Vremenom, takav jaz će biti moguće premostiti, dok se druga Schroederova vlada bude ponovno povezivala s Francuskom, Britanijom i Bushovom vladom nakon invazije na Irak. Ipak, niti u tom slučaju ne bi nestala gorčina - ne samo u Bijeloj kući i Pentagonu, nego i antiamerikanizam koji je sada raširen u Njemačkoj. Schroederova kampanja, kako neki tvrde, učinkovito je odobrila napade na Washington kao prihvaćeni dio njemačkog izražavanja u javnosti, prekršivši tako tabu koji je trajao pola stoljeća. 'Sada je moguće dobiti potporu ulice antiameričkim izjavama', kazao je Fiedburt Pflueger, član Parlamenta i oporbene Kršćanske demokratske unije, koja još uvijek bijesni zbog Schroederove izborne taktike - i zbog onoga što smatra Washingtonovim propustom da energično reagira na njih prije izbora. 'Kao rezultat svega toga, u ovoj se zemlji promijenio osnovni stav prema Sjedinjenim Državama, koji bi dugoročno mogao biti još opasniji' od razdraženosti Washingtona. Pflueger predviđa kako 'nikada više neće biti povjerenja između Berlina i Washingtona', barem ne dok su Bush i Schroeder na vlasti. Koliko bi god on sam želio da stvari ponovno postanu onakvima kakve su bile, Fischer priznaje kako zla krv neće nestati sama od sebe, da su neke isprike nužne. 'Ne znam što je kazala ministrica pravosuđa, no već sama činjenica da se povezuje predsjednik Sjedinjenih Država, jedne od najstarijih i najvažnijih demokracija, i takav zločinac je apsurdna.' Schroederova javna izjava slična toj, koja bi obuhvaćala i njegovu retoriku, osim one otpuštene ministrice, jedini je način da se neutralizira žuč. Za sada, nema znakova da će se to i dogoditi", piše Jackson Diehl.