NJ 15.X.-DIE WELT-I EUROPA CILJ TERORIZMA?

NJEMAČKA DIE WELT 15. X. 2002. Gospodari svojega straha "Amerika zna da je u ratu. Europa si utvara da je u miru. Ali između Balija i Berlina nisu svjetovi, nego tek taktička razmišljanja vođa terorističkih mreža gdje je veći učinak: globalni doseg, lokalna primjena. Bit ćemo gospodari svojega straha - ili ćemo izgubiti. Teroru nije potreban glavni mozak negdje u gudurama između Afganistana i Pakistana. Mreže poput Al Kaide su ultimativne 'nevladine organizacije', infrastruktura finoga tkanja, duboko ukorijenjena baza novačenja u arapskom ogorčenju, broj terorista malen, komunikacije i financije gotovo bez traga. Složenost zapadnih industrijskih država nudi bezbroj ciljeva. Masovni mediji, iako nenamjerno, služe kao pojačala snaga. Američke su tajne službe jednodušne da napad ima tri osovine: uništenje države Izrael, potiskivanje svjetske sile Amerike s Bliskog istoka, korištenje nafte kao oružja protiv industrijskih demokracija. Bali je poruka 'Ne možete nam pobjeći.' Napad na 'Limburg', visoko suvremeni tanker s dvostrukim stijenkama, usmjeren je na energetsku bazu industrijskih demokracija, svjetsko gospodarstvo i naftne države. Europa je do sada više zbog svoje slabosti nego zbog svoje snage ostala na rubu terorističkih napada. Ali nikakvo prilagođavanje, nikakva snošljivost neće navesti napadače da poštede Europljane. Taktička računica odlučuje kada će i gdje udariti užas. Sredstva neće biti samo eksploziv i promjenjivo oružje nego i sredstva za masovno uništenje i - već postoje prve naznake - Cyberwar, paraliziranje s Interneta. Akteri nisu samo terorističke mreže nego i države poput Iraka i Irana koje ne teže samo za oružjem za masovno uništenje i njihovim nosačima, nego i podupiru teror: Irak komandose protiv Izraela, mule Hezbolah. Mogu se obavljati akademska razlikovanja za klasifikaciju napada, u stvarnom svijetu u najboljem slučaju postoji teroristička podjela rada. Za razliku od hladnoga rata, neprijatelj nije sigurnosni partner. Zastrašivanje i obrana ne dostaju. Prevencija je neizbježna. Ako se ta analiza ne dijeli ili ako se sukobe želje i strategija izborne borbe, otvara se ponor između Amerike i Europe koji je za Ameriku štetan, za Europu razoran. Jer ako američke službe imaju pravo, tada Europa nije manje ugrožena od Amerike - a najviše država Izrael i konzervativni režimi u regiji. Borba u Svetoj zemlji koja se procesom u Oslu činila obuzdanom, opasnija je nego prije i opet je borba za Svetu zemlju. Pri tomu su Palestinci oboje, i akteri u vlastitoj stvari i alat u rukama drugih snaga. Jer islamisti arapskoga svijeta i Irana huškačkim prodikama, isporukama oružja i novca ne misle samo na židovsku državu koja im je trn u oku, nego i na konzervativne režime Egipta i Jordana koji su u miru s Izraelom. Islamistička pobuna koja malo može u izravnom napadu, koristi krinku vjerskog prosvjeda i moralnog negodovanja. Još i više, tako zvana arapska cesta postaje jurišna postrojba u rukama propovjednika koji svoje vlastite vladare mrze više nego što mrze Zapad. Tako se događa da je Amerika kao jamstvena sila Izraela, kao zaštitna sila konzervativnih režima i kao utjelovljenje svjetsko- zapadne civilizacije, prvi cilj napada - ali teško da je jedini. Napad na World Trade Center 1993., generalna proba hiperterora, bio je dio egipatskog građanskog rata kao što je 11. rujan dio unutarnjih saudijskih borba za vlast. Činjenica da Bush pokazuje čvrstoću tamo gdje je Clinton smirivao, došla je neočekivano. Kad bi Pax Americana na Greater Middle East svršio u defetizmu i povlačenju, posljedica bi bili građanski ratovi i ratovi bez granica. Europa u miru, Amerika u ratu: savez koji se raspada u analizi, neće se održati u strategiji. Veliki ratovi XXI. stoljeća stižu iz Azije. Budimo gospodari svojega straha, pobijedimo. Ako ne, ne", piše Michael Stuermer u uvodniku lista.