NJ 15. X. SZ: INDONEZIJA MORA SAMA RIJEŠITI PROBLEM S TERORISTIMA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 15. X. 2002. Nova domovina terora "Podmetači eksploziva na Baliju bili su profesionalci. Ubijali su terorističkom preciznošću kakva je dosada bila gotovo nepoznata u regiji jugoistočne Azije. Nijedna od malenih radikalnih islamističkih skupina u regiji ne raspolaže potencijalom koji bi joj omogućio samostalno planiranje i nesmetanu provedbu tako nasilnog masovnog ubojstva. Niz eksplozija na otocima Baliju i Sulaveziju, koje su uslijedile jedna za drugom u kratkim vremenskim razmacima, upućuje na koordiniranu akciju. Sve to potkrepljuje sumnju da su u napadima svoje prste imale terorističke snage koje daleko nadmašuju okvire unutrašnjih sukoba u Indoneziji. Bombe na Baliju okrutno su razorile - možda naivnu - nadu Zapada. Naime, nakon 11. rujna mnogi su grčevito ustrajali na predodžbi da će Indonezija kao jezgra jugoistočne Azije ipak imati dovoljno snage da se zaštiti od prodora radikalnih militantnih elemenata izvana. Tolerantan, umjereni oblik islama, koji je u arhipelagu bio obilježen višestoljetnim stapanjem s predislamskim kulturama, izazivao je u ostatku svijeta čak i divljenje. Nije li to bio svijet suprotan onome koji je obilježavao arapski islamski fanatizam? Miroljubivi islam, usmjeren na snošljivost i oslobođen britke oštrice militantnog džihada? Strahovito je umirivala i okolnost da četvrta po veličini država svijeta i najveća zemlja obilježena muslimanskom kulturom nije naginjala vjerskom ekstremizmu. Ni danas nema razloga za sumnju u umjerenost velike većine stanovnika Indonezije. Naime, ta je zemlja jugoistočne Azije jako udaljena od prilika tipičnih za Pakistan, gdje fundamentalistička strujanja igraju prilično važnu ulogu. Jezgru indonezijskog problema čini nešto drugo: središnja vlast u Jakarti ne uspijeva se - a možda i ne želi - oštro suprotstaviti radikalnim islamističkim skupinama. Ekstremisti su dosada djelovali gotovo bez ikakvog ometanja - osim ako - kao što je bio slučaj s pobunjenicima sa Sumatre - nisu slijedili separatističke ciljeve. Nepokretnost Jakarte bila je posebno vidljiva već za mandata bivšeg predsjednika Abdurrahmana Wahida. On je bio protivnik radikala ali nije poduzimao ozbiljne korake u borbi protiv islamskih mudžahedina koji su na Molucima krenuli u rat protiv kršćana. Aktualnoj predsjednici Megawati Sukarnoputri vjerojatno je još teže suziti manevarski prostor islamista u Indoneziji budući da se ionako smatra da nedovoljno vodi računa o muslimanskim interesima u toj zemlji. Tvrd nastup prema islamistima brzo bi okrilio njihove političke protivnike koji samo čekaju da se predsjednica izloži napadima. Muslimanski potpredsjednik Hamzah Haz drži da zaslužuje višu dužnost i iskoristit će svaku priliku da zauzme poziciju u borbi za sljedeće izbore. Borba za vlast na čelu države mogla bi omogućiti nastavak nesmetanog djelovanja radikalne manjine u Indoneziji još poprilično dugo vremena. Za terorističku skupinu poput Al-Qa'ide takav razvoj događaja otvara neslućene mogućnosti. U ogromnom arhipelagu takva bi skupina mogla stvoriti utočišta ili potpirivati mjesne etničke i vjerske sukobe kako bi Indoneziju gurnula još dublje u kaos. I može napadati zapadne ciljeve - mogućnost učinkovite zaštite od njih ne postoji. Bude li potkrijepljena sumnja da je Al-Qa'ida upletena u napade na turističkom otoku Baliju, nameće se opravdan zaključak da je teror u jugoistočnoj Aziji uistinu dosegnuo novu dimenziju. Naime, u tom je slučaju prodor terorista koji djeluju na međunarodnoj razini u lokalne islamističke skupine napredovao daleko više no što se dosada pretpostavljalo. I bit će uopće jako teško razviti protustrategiju. Ponajprije u Washingtonu razbijaju glavu nad pitanjem kako se postaviti prema azijskoj varijanti terora. Na Filipinima su Amerikanci izravnom vojnom intervencijom pokušali neutralizirati skupinu bandita pod vodstvom Abu Sayyafa. Ta je operacija završila neuspjehom - ishod nije moguće drugačije nazvati. Gomilica ucjenjivača koji su u lovu na otkupninu i dalje se bavi svojim prljavim poslom. Tek što su se američki vojnici povukli, teroristi- gangsteri ponovno su izazvali nemir među stanovništvom. Gotovo je nezamisliva opcija po kojoj bi se američki vojnici u Indoneziji angažirali u borbi protiv terorista. Nijedan predsjednik u Jakarti ne bi dopustio tako nešto jer bi time zapravo počinio unutarpolitičko samoubojstvo. Washington raspolaže tek jako ograničenim mogućnostima utjecaja budući da pri svakom svom potezu SAD moraju voditi računa o krhkoj ravnoteži snaga na čelu indonezijske države. Demokratski eksperiment u Jakart nije još ni izdaleka učvršćen a razvije li Zapad previše snažan pritisak u borbi protiv terora, moglo bi se dogoditi da fundamentalističke snage u Indoneziji ojačaju umjesto da oslabe. Dakle, Indonezija mora sama riješiti problem. Možda će joj u tom pomoći šok na Baliju", zaključuje Arne Perras.