ID-US-TERORIZAM-Terorizam-Vlada-Vjerske zajednice nj 15. X. SZ: indonezija mora sama riješiti problem s teroristima NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG15. X. 2002.Nova domovina terora"Podmetači eksploziva na Baliju bili su profesionalci.
Ubijali su terorističkom preciznošću kakva je dosada bila gotovo nepoznata u regiji jugoistočne Azije. Nijedna od malenih radikalnih islamističkih skupina u regiji ne raspolaže potencijalom koji bi joj omogućio samostalno planiranje i nesmetanu provedbu tako nasilnog masovnog ubojstva. Niz eksplozija na otocima Baliju i Sulaveziju, koje su uslijedile jedna za drugom u kratkim vremenskim razmacima, upućuje na koordiniranu akciju. Sve to potkrepljuje sumnju da su u napadima svoje prste imale terorističke snage koje daleko nadmašuju okvire unutrašnjih sukoba u Indoneziji.Bombe na Baliju okrutno su razorile - možda naivnu - nadu Zapada. Naime, nakon 11. rujna mnogi su grčevito ustrajali na predodžbi da će Indonezija kao jezgra jugoistočne Azije ipak imati dovoljno snage da se zaštiti od prodora radikalnih militantnih elemenata izvana. Tolerantan, umjereni oblik islama, koji je u arhipelagu bio obilježen višestoljetnim stapanjem s predislamskim kulturama, izazivao je u ostatku svijeta čak i divljenje. Nije li to bio svijet
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
15. X. 2002.
Nova domovina terora
"Podmetači eksploziva na Baliju bili su profesionalci. Ubijali su
terorističkom preciznošću kakva je dosada bila gotovo nepoznata u
regiji jugoistočne Azije. Nijedna od malenih radikalnih
islamističkih skupina u regiji ne raspolaže potencijalom koji bi
joj omogućio samostalno planiranje i nesmetanu provedbu tako
nasilnog masovnog ubojstva. Niz eksplozija na otocima Baliju i
Sulaveziju, koje su uslijedile jedna za drugom u kratkim vremenskim
razmacima, upućuje na koordiniranu akciju. Sve to potkrepljuje
sumnju da su u napadima svoje prste imale terorističke snage koje
daleko nadmašuju okvire unutrašnjih sukoba u Indoneziji.
Bombe na Baliju okrutno su razorile - možda naivnu - nadu Zapada.
Naime, nakon 11. rujna mnogi su grčevito ustrajali na predodžbi da
će Indonezija kao jezgra jugoistočne Azije ipak imati dovoljno
snage da se zaštiti od prodora radikalnih militantnih elemenata
izvana. Tolerantan, umjereni oblik islama, koji je u arhipelagu bio
obilježen višestoljetnim stapanjem s predislamskim kulturama,
izazivao je u ostatku svijeta čak i divljenje. Nije li to bio svijet
suprotan onome koji je obilježavao arapski islamski fanatizam?
Miroljubivi islam, usmjeren na snošljivost i oslobođen britke
oštrice militantnog džihada? Strahovito je umirivala i okolnost da
četvrta po veličini država svijeta i najveća zemlja obilježena
muslimanskom kulturom nije naginjala vjerskom ekstremizmu.
Ni danas nema razloga za sumnju u umjerenost velike većine
stanovnika Indonezije. Naime, ta je zemlja jugoistočne Azije jako
udaljena od prilika tipičnih za Pakistan, gdje fundamentalistička
strujanja igraju prilično važnu ulogu. Jezgru indonezijskog
problema čini nešto drugo: središnja vlast u Jakarti ne uspijeva se
- a možda i ne želi - oštro suprotstaviti radikalnim islamističkim
skupinama. Ekstremisti su dosada djelovali gotovo bez ikakvog
ometanja - osim ako - kao što je bio slučaj s pobunjenicima sa
Sumatre - nisu slijedili separatističke ciljeve.
Nepokretnost Jakarte bila je posebno vidljiva već za mandata bivšeg
predsjednika Abdurrahmana Wahida. On je bio protivnik radikala ali
nije poduzimao ozbiljne korake u borbi protiv islamskih
mudžahedina koji su na Molucima krenuli u rat protiv kršćana.
Aktualnoj predsjednici Megawati Sukarnoputri vjerojatno je još
teže suziti manevarski prostor islamista u Indoneziji budući da se
ionako smatra da nedovoljno vodi računa o muslimanskim interesima u
toj zemlji. Tvrd nastup prema islamistima brzo bi okrilio njihove
političke protivnike koji samo čekaju da se predsjednica izloži
napadima. Muslimanski potpredsjednik Hamzah Haz drži da zaslužuje
višu dužnost i iskoristit će svaku priliku da zauzme poziciju u
borbi za sljedeće izbore.
Borba za vlast na čelu države mogla bi omogućiti nastavak
nesmetanog djelovanja radikalne manjine u Indoneziji još
poprilično dugo vremena. Za terorističku skupinu poput Al-Qa'ide
takav razvoj događaja otvara neslućene mogućnosti. U ogromnom
arhipelagu takva bi skupina mogla stvoriti utočišta ili
potpirivati mjesne etničke i vjerske sukobe kako bi Indoneziju
gurnula još dublje u kaos. I može napadati zapadne ciljeve -
mogućnost učinkovite zaštite od njih ne postoji.
Bude li potkrijepljena sumnja da je Al-Qa'ida upletena u napade na
turističkom otoku Baliju, nameće se opravdan zaključak da je teror
u jugoistočnoj Aziji uistinu dosegnuo novu dimenziju. Naime, u tom
je slučaju prodor terorista koji djeluju na međunarodnoj razini u
lokalne islamističke skupine napredovao daleko više no što se
dosada pretpostavljalo. I bit će uopće jako teško razviti
protustrategiju.
Ponajprije u Washingtonu razbijaju glavu nad pitanjem kako se
postaviti prema azijskoj varijanti terora. Na Filipinima su
Amerikanci izravnom vojnom intervencijom pokušali neutralizirati
skupinu bandita pod vodstvom Abu Sayyafa. Ta je operacija završila
neuspjehom - ishod nije moguće drugačije nazvati. Gomilica
ucjenjivača koji su u lovu na otkupninu i dalje se bavi svojim
prljavim poslom. Tek što su se američki vojnici povukli, teroristi-
gangsteri ponovno su izazvali nemir među stanovništvom.
Gotovo je nezamisliva opcija po kojoj bi se američki vojnici u
Indoneziji angažirali u borbi protiv terorista. Nijedan
predsjednik u Jakarti ne bi dopustio tako nešto jer bi time zapravo
počinio unutarpolitičko samoubojstvo. Washington raspolaže tek
jako ograničenim mogućnostima utjecaja budući da pri svakom svom
potezu SAD moraju voditi računa o krhkoj ravnoteži snaga na čelu
indonezijske države. Demokratski eksperiment u Jakart nije još ni
izdaleka učvršćen a razvije li Zapad previše snažan pritisak u
borbi protiv terora, moglo bi se dogoditi da fundamentalističke
snage u Indoneziji ojačaju umjesto da oslabe. Dakle, Indonezija
mora sama riješiti problem. Možda će joj u tom pomoći šok na
Baliju", zaključuje Arne Perras.