AT-US-IQ-AF-TERORIZAM-POLITIKA-RAT-Terorizam-Ratovi-Obrana au 14. X. DS: al-qa'ida se vraća na pozornicu AUSTRIJADER STANDARD14. X. 2002.Povratak Al-Qa'ide"Budućnost bi, dakle, mogla izgledati ovako: gdjegod i u kojoj se god funkciji
(kao turisti, poslovni ljudi, članovi posade - kao što je bio slučaj s mornarima na francuskom tankeru kod Jemena - vojnici) ljudi sa Zapada (kojem pripada i Australija) nađu u islamskom svijetu, morat će računati na mogućnost da postanu metom.A to je još bezazlenija perspektiva. Najavu one strašnije - naime, da ti ljudi više nisu sigurni ni u vlastitim državama - vidjeli smo 11. rujna 2001. Nakon toga objavljen je rat teroru, čiji je rezultat tek mjestimično poboljšanje sigurnosti u Prvom svijetu (i u Afganistanu - takoreći u funkciji nusproizvoda) i opće pogoršanje u velikom ostatku svijeta.Uzroke takvog razvoja događaja moguće je objasniti na dva načina: prvo, moguće je ograničiti se na konstataciju da korijen svega zla leži u preživljavanju nekoliko visoko rangiranih pripadnika Al-Qa'ide i brojnih običnih ali možda dobro obučenih boraca (kao što Izrael vjeruje da će se eliminacijom posljednjeg aktivista Hamasa u
AUSTRIJA
DER STANDARD
14. X. 2002.
Povratak Al-Qa'ide
"Budućnost bi, dakle, mogla izgledati ovako: gdjegod i u kojoj se
god funkciji (kao turisti, poslovni ljudi, članovi posade - kao što
je bio slučaj s mornarima na francuskom tankeru kod Jemena -
vojnici) ljudi sa Zapada (kojem pripada i Australija) nađu u
islamskom svijetu, morat će računati na mogućnost da postanu
metom.
A to je još bezazlenija perspektiva. Najavu one strašnije - naime,
da ti ljudi više nisu sigurni ni u vlastitim državama - vidjeli smo
11. rujna 2001. Nakon toga objavljen je rat teroru, čiji je rezultat
tek mjestimično poboljšanje sigurnosti u Prvom svijetu (i u
Afganistanu - takoreći u funkciji nusproizvoda) i opće pogoršanje u
velikom ostatku svijeta.
Uzroke takvog razvoja događaja moguće je objasniti na dva načina:
prvo, moguće je ograničiti se na konstataciju da korijen svega zla
leži u preživljavanju nekoliko visoko rangiranih pripadnika Al-
Qa'ide i brojnih običnih ali možda dobro obučenih boraca (kao što
Izrael vjeruje da će se eliminacijom posljednjeg aktivista Hamasa u
pojasu Gaze problem palestinskog nasilja riješiti sam od sebe). No,
moguće je i uvidjeti da opisani ostaci Al-Qa'ide slave povratak na
svjetsku pozornicu samo zato što je potpora njihovoj smušenoj i
zločinačkoj borbi protekle godine više ojačala nego oslabila - kao
što naznačuju napadi u Jemenu, Kuvajtu a možda i sada na Baliju. Ovo
što upravo ponovno izlazi na površinu nije čak nužno ni sama Al-
Qa'ida ali u svakom slučaju treba biti pripisano njezinom
okruženju.
U tom kontekstu važnu ulogu na obje strane - onoj zapadnoj i onoj
islamskoj - igra rasprava o ratu protiv Iraka. Doduše, prilično je
izvjesno da je očev nedovršeni 'posao' bio uključen u program
Georgea Busha već na samom početku mandata: suprotno mišljenju
mnogih, tema Iraka vjerojatno ne služi samo svraćanju pozornosti s
unutarpoličkih problema uoči izbora za Kongres, koji će biti
održani u studenom ove godine.
No, istodobno je očigledno da na Bushovu politiku prema Iraku ne
utječe samo 11. rujna, koji je u Sjedinjenim Državama ostavio dubok
osjećaj ugroženosti, već i trenutni ishod rata protiv terora:
godinu dana nakon napada Al-Qa'ida i dalje ostaje neodređena,
zapravo neshvatljiva prijetnja; Osama Bin Laden, utjelovljenje
zla, nestao je dok je njegov 'mozak' Ayman al-Zawahiri živ - nitko
ne zna kako je preživio ni gdje se nalazi - a činjenica da se nije
pokazao na posljednjoj video-snimci koja je doprla do javnosti
podrazumijeva da nije poznato čak ni kako danas izgleda.
Iračka pak prijetnja ima samo jedno lice i moguće ju je zemljopisno
identificirati - riječ je o Sadamu Huseinu i Iraku. Muslimani i
muslimanke u cijelom svijetu osjećaju danas na svojoj koži da Sadam
Husein za Sjedinjene Države predstavlja nešto više no što de facto
jest i što de facto zatupa. Odjednom se nakana Washingtona da krene
u akciju protiv okrutnog diktatora, za kojim nitko neće pustiti
suze osim njegove plaćene pratnje, odnosi i na njih.
Takav pak odnos jača potporu Al-Qa'idi: nije li Osama Bin Laden,
između ostalog, naveo i patnje jadnih Iračana - koje SAD sada žele
još i uvećati - kao jedan od razloga za napade od 11. rujna? Ne
izjavljuje li Zawahiri na video-snimci da cilj Amerikanaca daleko
premašuje Irak?
Doduše, i sami bi islamisti na potezu od Alžira preko Egipta,
Saudijske Arabije i Pakistana do Indonezije najradije digli u zrak
režime u svojim zemljama - ali svjedočiti njihovom padu u okviru
velikog američkog plana drugi je par rukava. Najsmješnije je što
svojim napadima i posljedičnim zaoštavanjem prijetnje idu na ruku
onoj frakciji u Sjedinjenim Državama, koja se prepušta pogrešnom
uvjerenju da sigurnost i mir u svijetu može postići samo ratom",
upozorava na kraju komentara Gudrun Harrer.