DE-MEDIJI-Glasila/mediji nj 9.X.-taz-izdavači i banke NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG9. X. 2002.Spasite Springera!"Ne, nismo to tako mislili: Axel Springer Verlag, najveća europska novinska kuća, dakle dobrim dijelom pripada Deutsche Bank. A
i kad ona izjavljuje da se brzo želi riješiti tih 40 posto dionica, ostaje spoznaja: zahvaljujući bankrotu medijskog poduzetnika Lea Kircha i promidžbenoj krizi, u medijskoj branši za sada banke određuju što je pravo.Taj je razvitak nezdrav: medijska poduzeća ne proizvode vijke ili pastu za zube gdje nije važna jedna vrsta manje ili više. I Springerov tisak i Kirchova postaja zastupaju publicističku šarolikost, da se ne govori o teško načetim zajmoprimcima kao što je Frankfurter Rundschau.Banke naprotiv razmišljaju i rade drukčije. Ne mogu dopustiti da ih vode izdavački ideali koji - unatoč svim opravdanim kritikama - određuju i djelovanje Lea Kircha ili predsjednika Springera Mathiasa Doepfnera.Činjenica da banke ne shvaćaju svoju ulogu kao dugoročni angažman, utješna je samo na prvi pogled: napokon su novčarske ustanove
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
9. X. 2002.
Spasite Springera!
"Ne, nismo to tako mislili: Axel Springer Verlag, najveća europska
novinska kuća, dakle dobrim dijelom pripada Deutsche Bank. A i kad
ona izjavljuje da se brzo želi riješiti tih 40 posto dionica, ostaje
spoznaja: zahvaljujući bankrotu medijskog poduzetnika Lea Kircha i
promidžbenoj krizi, u medijskoj branši za sada banke određuju što
je pravo.
Taj je razvitak nezdrav: medijska poduzeća ne proizvode vijke ili
pastu za zube gdje nije važna jedna vrsta manje ili više. I
Springerov tisak i Kirchova postaja zastupaju publicističku
šarolikost, da se ne govori o teško načetim zajmoprimcima kao što je
Frankfurter Rundschau.
Banke naprotiv razmišljaju i rade drukčije. Ne mogu dopustiti da ih
vode izdavački ideali koji - unatoč svim opravdanim kritikama -
određuju i djelovanje Lea Kircha ili predsjednika Springera
Mathiasa Doepfnera.
Činjenica da banke ne shvaćaju svoju ulogu kao dugoročni angažman,
utješna je samo na prvi pogled: napokon su novčarske ustanove
uložile puno novca u medijska poduzeća koja sada ovise o njihovim
infuzijama. Novac koji bi što je moguće prije željeli ponovno
vidjeti. No to znači da im je do kratkoročnog prodajnog rezultata
više stalo nego do gospodarski i publicistički dugoročno uspješne
perspektive. Za medijsku granu koja sama ne vidi naznake za skoro
poboljšanje svojeg teškog stanja, to su sve drugo doli dobri
izgledi.
No nisu dakako banke otjerale Kircha & Co. u propast. Za to su se
poduzeća s prevelikim očekivanjima od beskrajno povećane platežne
spremnosti promidžbene industrije i krajnjih potrošača sama
pobrinula. No banke su isto tako rado vjerovale u taj mit rasta. I
odobravale kredite koji im sada daju moć nad raznim medijskim
poduzećima", piše Steffen Grimberg.