FRANC-LE MONDE OD 9.10.02. SAD I ZEMLJE LATINSKE AMERIKE

FRANCUSKA LE MONDE 9.X.2002. Kamo idu Amerike? "Fenomen Lula u Brazilu baca jarko svjetlo na zaboravljene geopolitičke izazove na američkom kontinentu. Prekoatlantske veze su igra s trima uvjetima, što je uostalom dobra prigoda u sadašnjoj krizi u kojoj sukob ide na ruku strogo binarnom razmišljanju. Latinsku Ameriku često smatraju privatnim dobrom Sjedinjenih Država. Već nekoliko godina čini se da taj utjecaj nije jednostran i da smo, sukladno tomu, svjedoci latinizacije SAD-a. Zadnji predsjednički izbori bili su vrlo znakoviti u tom smislu: država koja je imala presudnu ulogu, Florida, također je jedna od najviše hispaniziranih (uz Kaliforniju i Teksas koji su važni politički čimbenici sustava). Do 11.IX.2001. Latinska Amerika bila je novi prioritet američke vanjske politike. Meksički predsjednik Vincent Fox koji je bio u državnom posjetu uoči tragičnih događaja, mogao je iz usta američkog predsjednika čuti da je 'Meksiko ŠbioĆ najvažnija zemlja u međunarodnim odnošajima SAD-a'. Istodobno se Europa, uime demokratizacije i liberalizacije zemalja Latinske Amerike, s velikim snagama vratila na to područje. Tako je Španjolska najveći ulagač u mnogim zemljama. Francuska ne zaostaje, budući da je tu nazočna većina njezinih velikih poduzeća, a njezin je kulturni utjecaj i dalje na visokoj razini. U takvim okolnostima, Latinoamerikanci su skloni da ističu svoju sve naglašeniju sličnost naspram SAD-a (u Washingtonu sada djeluje kubanski, meksički, kolumbijski i drugi lobiji) i važnost odnošaja s Europom. Washington uzvraća planom o velikom prostoru slobodne trgovine između Amerika (ZLEA), od Aljaske do Ognjene Zemlje koje se treba uspostaviti do 2005. sukladno izjavi iz Quebeca. Bruxelles odgovara prilično nadarenom politikom suradnje i pragmatičnim trgovačkim pregovorima koji su već doveli do sporazuma s Meksikom i Čileom, a uskoro i s Mercosurom, kao što je potvrđeno na summitu u Madridu u svibnju 2002. Dakle, više ne postoji američko dvorište za smeće, istodobno ovisno i nepromjenljivo, već istančaniji fenomen koji tri stupa zapadnog svijeta stavlja u tročlanu vezu, a Latinsku Ameriku čini puno važnijom nego se obično misli da je. Zato se možemo samo čuditi iznimnoj tromosti SAD-a i Europske unije u uvjetima vrlo velikog i znakovitog propadanja latinskoameričkih gospodarstava zadnjih mjeseci. (...) Političkoj i gospodarskoj stabilizaciji Latinske Amerike treba snažan motor. Taj je motor svakako Brazil. Zato je SAD, protivno očekivanju, osuđen da podupire tu zemlju koja je puno neposlušnija od Argentine. I sam jako zadužen, SAD se ne može ograničiti na ulogu davatelja pouka. Budući da je Amerika cjelina, pogoršanje stanja u Latinskoj Americi moglo bi se za Washington prometnuti u gospodarsku Ahilovu petu. (...) Slobodna trgovina ne može biti apsolutna formula. Da je tako, predsjednik Bush ne bi mogao opravdati nedavno vrlo veliko povećanje poljodjelskih subvencija, što je zadalo težak udarac latinskoameričkom izvozu. Dakle, SAD će morati doslovno shvatiti izjavu iz Quebeca koju je sam nadahnuo i trgovačkim pitanjima pridodati brige u svezi s pravosuđem, okolišem i socijalnom pravdom. U poticanju tih promjena Kanada će imati ključnu ulogu. Na europskoj strani, propuštene su brojne prigode. Bilo bi dobro da se u krizi iz prosinca 2001. pokazala solidarnost s Argentinom i - zašto ne? - ponudio savez na monetarnom polju koji bi mogao biti alternativa za sadašnji pogrješan izbor između devalvacije i dolarizacije. Odveć je lako kritizirati SAD, a ništa ne nuditi. Europa je prečesto, kao što vidimo iz kolumbijske krize, u prigodi da nasupi kao 'simpatična sila' koja brani ljudska prava i promiče suradnju (što nije loše), ali se ne brine za politički aspekt nekog problema (svjetski problem droge i pitanje javnog reda u tom slučaju). Treba imati na umu želju za integracijom kontinenta koju očituje SAD i utvrditi prikladnu strategiju. Treba povesti računa o tim činjenicama i Latinoamerikancima ponuditi tješnje veze koje neće konkurirati američkom planu, već će ga nadopunjavati. (...) Brazil je danas vjerojatno najveći zagovarač te predodžbe. Predsjednik Cordoso je za nju pripravio svoju zemlju, ističući pojam integracije na južnoameričkoj razini. Lula pak svojim stajalištem koje nije sklono ZLEA-i, već Europi, u slučaju da pobijedi priprema uvjete za uravnotežen pristup. To znači da Brazil mora preuzeti odgovornost područne sile, što do sada nije uvijek bio slučaj. Kamo idu Amerike? Pitanje se tiče samo juga. Ono obuhvaća SAD u cijelosti, koji je latinoamerikaniziran koliko su Latinoamerikanci sjevernoamerikanizirani. Ne smije ostaviti ravnodušnom Europu koja još uvijek ima mogućnost da utječe na kretanja u tijeku. (...) Iza sadašnje gospodarske krize u Južnoj Americi samo je jedan neposredni financijski problem koji zabrinjava. Postoje dobri izgledi za obnovu prekoatlantskih veza. Na povijesnoj razini, u pitanju je i predodžba o političkom, gospodarskom i socijalnom ustroju zapadnog svijeta", piše Jean-Michel Blanquer, direktor Instituta za visoke studije o Latinskoj Americi (sveučilište Pariz III- Nova Sorbona).