IT 6.X. IL MANIFESTO - PULA JE BLIŽA VENECIJI NEGO ZAGREBU

ITALIJA IL MANIFESTO 6. X. 2002. Zbogom Istro, ali bez mržnje "Pula je mali i svijetao grad, koji u moru zrcali bijelu boju istarskog kamena kojim su izgrađene kuće u luci oko rimske arene, jedine zgrade koja je u ovim krajevima ostala gotovo netaknuta 20 stoljeća.(...) Pula je pomorska postaja makroregije koja od Venecije dolazi do Dubrovnika, područja kojime, unatoč granica koje su ga dijelili stoljećima, jezika i raznih etničkih spletova još i danas prolazi jedna zajednička nit, ona izmiješanosti kakvu može dati samo pokretljivost koje daje more. Otvoreni svijet, tisuće milja udaljen od zatvorenih 'homogenosti' s kojima se susreće u unutrašnjosti, čim se prijeđe male planinske lance, alpske ili kraške ogranke. Radi toga je Pula, unatoč fizičkih udaljenosti bliža Veneciji, Splitu, Šibeniku, Dubrovniku, nego Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu (koji su međusobno sličniji nego što bi se htjelo da se misli), nazivala se ona na talijanskom ili hrvatskom, odnosno Pula. Iz Pule kreće priča o tri naraštaja žena, baka, majka i kćer, koju priča Alessandra Fusco u knjizi 'Tornera Imperatore'.(...) Egzodus Talijana iz Istre i Dalmacije tema je koja je dugo vremena korištena za učvršćivanje nacionalnog identiteta Talijana s istočne granice, korištena poglavito od desnice kako bi se proklinjalo i tražilo natrag imovinu i zemlje, i vršila propaganda o 'užasima komunizma', pa i onog u titoističkoj verziji, makar i različitog staljinizma i sovjetskog socijalizma. Priče i sjećanja pune mržnje, bijesa, ideologije. Knjiga 'Tornera Imperatore' izbjegava tu tužnu tradiciju, suočava se s teškim čvorom egzodusa istančanošću sjećanja i niti ljubavi. Ne izostaje čuđenje (zašto se drugovi u antifašističkoj borbi, Talijani, Hrvati, Slovenci, koji su zajedno riskirali život, odjednom poprijeko gledaju?) i bijes (zašto je jedno miroljubivo stanovništvo svedeno na suučesnike mučitelja i tlačitelja? zašto etnički revanšizam?) no čuđenje i bijes ostaju osjećaji, ne podržavaju nikakvu propagandu, nikakvu hagiografiju koja želi suprotstaviti dobre i loše. To je dio priče koju tek treba napisati, o dvadesetom stoljeću koga treba ispočetka ispričati, u svojim proturječnim zaokretima, ne ukloniti je ili izbrisati kao već prošlo zlo, kolektivno ludilo koje smo zauvijek ostavili za sobom."