WT 8. X. BUSH I IRAČKA KRIZA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 8. X. 2002. Suočen s iskušenjem "Neosporivo je da se predsjednik George W. Bush dokazao prvoklasnim čelnikom. Za dokaz nam ne treba nam ništa više od izvanrednog napretka koji je ostvario u posljednje vrijeme u pogledu pomicanja zemlje i svijeta s mrtve točke kada je posrijedi prijetnja koju predstavlja oružje masovnog uništenja Sadama Huseina. Bush bi danas trebao dobiti jednoglasno odobrenje Kongresa za sve akcije koje bude smatrao nužnima kako bi se Sadam Husein svrgnuo s vlasti. Takvo što činilo se nezamislivim još u kolovozu, kada je Bushova vlada svakodnevno bila izvrgnuta kritikama Republikanaca i Demokrata. (...) U ovom ključnom trenutku, međutim, jasno je da je Bush pred potencijalno neodoljivim iskušenjem: odustati od svojeg cilja- promjene režima kako bi odobrenje Kongresa pretvorio u podršku 'međunarodne zajednice'. Ovo bi, govore mu, bilo izraženo u manje ili više zadovoljavajućoj rezoluciji Vijeća Sigurnosti UN-a, koja bi mu dala ovlaštenje da vrši inspekcije kojima bi se konačno 'razoružao' Irak. Kao s i većinom zavodljivih prijedloga, s ovim se veoma lako složiti, no postao bi veoma problematičan onog trenutka kada bi se na njega pristalo. Prvo, Bush može ili ne mora dobiti podršku Rusa, Kineza i Francuza (koji, zajedno s Velikom Britanijom i Sjedinjenim Državama imaju pravo na veto u Vijeću sigurnosti) za novu rezoluciju koja bi bila po njegovom ukusu. Naravno, vjerojatnije je da će to učiniti ako je opcija svrgavanja njihovog klijenta, Sadama Huseina, odbačena. Iako je Bush mlađi svakako svjestan ove opasnosti, državni tajnik Colin Powell mu vjerojatno govori kao se sporazum s UN-om može ostvariti samo ako predsjednik pristane na to da Powell učini sitnu preinaku u definiciji promjene režima. Zapravo, Powell je pokušao Busha uvjeriti u ovo prošlog tjedna, tvrdeći kako bi Sadam mogao ostati na vlasti, samo ako ovog puta pristane na to da ga se razoruža. Podrška Vijeća Sigurnosti dala bi političko pokriće Saudijskoj Arabiji i ostalim 'prijateljima', omogućavajući tako stvaranje grandiozne koalicije nalik na onu koju je imao Bushov otac u vrijeme operacije Pustinjska oluja. Bit će to svijet protiv Sadama, još jednom. A lijevo krilo demokrata iz Kongresa- možda čak i Al Gore- koji tvrde kako se zalažu za oslobađanje Iraka od oružja masovnog uništenja ali su sumnjičavi kada je posrijedi pokušaj da se svrgne čovjek koji je nagomilao to isto oružje, bili bi ušutkani. Moguće je čak i to da Powell Bushu mlađem govori isto ono što je govorio, između ostalog, i Bushu starijem prije 11 godina: ne moramo brinuti zbog svrgavanja Sadama; sramota koju će mu nanijeti UN imat će fatalni učinak na njegovo predsjedništvo. Ovog puta, doći će u obliku inspektora oružja, možda i uz podršku naoružanih multinacionalnih jedinica koje bi imale mandat da 'idu bilo gdje, bilo kada'. George W. Bush ne smije upasti u istu stupicu u koju je upao i njegov otac na domak cilju, pobjedi nad Sadamom, 1991. godine. Ako UN ne odobri provođenje jedinog cilja koji bi značio imalo nade za razoružanje Iraka- promjenu režima u Bagdadu- mandat za nove inspekcije će zapravo usporiti uništenje Sadamovog programa za razvoj oružja masovnog uništenja. Inspektori će, u najboljem slučaju, kupiti iračkom despotu više vremena da ostvari svoj megalomanski cilj; u najgorem, postat će taoci koji će sprječavati buduće vojne akcije predvođene SAD-om. Ova posljednja opasnost može se ublažiti ako, kao što to neki predlažu, inspektore bude pratilo do 50.000 teško naoružanih vojnika. (...) Čak i u slučaju da se te jedinice budu morale boriti, neki tvrde- kao što su to tvrdili 1991.- da se SAD mora uzdržati od uklanjanja Sadama Huseina s vlasti jer nema ovlaštenje UN-a za takvo što. Bez takvog mandata, još jednom bi nas upozorili da bi se grandiozna koalicija raspala a arapska 'ulica' ustala protiv takozvanih 'umjerenih' vlada u regiji. Optužili bi nas za 'agresiju', zločin koji bi novi Međunarodni kazneni sud možda pokušao procesuirati. Postoji još jedno iskušenje za koje je potpuno jasno da je pred Bushom mlađim: ako Sadama netko od njegovih pobočnika ubije ili otjera u egzil, ne bismo se trebali upetljavati u vremenski neograničen, potencijalno skup i politički izazovan cilj oslobađanja Iraka. Nažalost zamijeniti Sadama nekim tko bi vjerojatno bio Sadamova 'light' verzija neće automatski značiti to da će programi proizvodnje oružja masovnog uništenja, za koji se zalaže vladajuća klika, zaista i biti zaustavljeni. Što je još važnije, podlijeganje iti jednom od oba iskušenja značilo bi proigrati (...) šansu da se arapska nacija oslobodi od tiranije. Držeći se promjene režima kao svog glavnog cilja, predsjednik Bush će možda morati odbiti zavodljiva obećanja za pomoć, podršku i solidarnost iz nepouzdanih izvora, i kod kuće i u inozemstvu. No ako može ostvariti istinsko oslobođenje iračkog naroda, ne samo da će miru dati najbolju priliku, mogao bi uvesti i 'blagoslov slobode' u arapski svijet, koji ga do sada nikad nije imao(...)", piše Frank J. Gaffney Jr.