AU 8.X.-PR- NARODI GLASOVANJEM DOVELI U PITANJE MEĐUNARODNI KONCEPT BIH

AUSTRIJA DIE PRESSE 8. X. 2002. Zapadne želje iz snova "Zapad je bosanske birače molio da to ne čine. No unatoč tomu, učinili su to. Na izborima za vikend poduprli su nacionaliste svih triju narodnosnih skupina - a ne multietničke stranke, što su predstavnici međunarodne zajednice tako žarko željeli. Zapad sanja o multietničkoj Bosni i Hercegovini. Zemlji u kojoj ne igra ulogu je li netko Bošnjak, Srbin ili Hrvat. No taj san se još i sedam godina poslije svršetka rata pokazao kao želja iz sna. Pri tomu je toliko toga pokušao: osobito je podupirao multietničke stranke, odozgo je nametnuo državnu zastavu neutralnog izgleda na kojoj nema znakovlja pojedinih narodnosnih skupina, oktroirao zakone kad ih predstavnici etnija nisu sami htjeli donositi. Tijekom sedam godina Visoki su predstavnici međunarodne zajednice svoj rad podredili jednoj maksimi: povratku izbjeglica. Zabilježeni su i prvi uspjesi. Vizija da bi se ratni progoni mogli ispraviti, ipak se nije ostvarila. I dalje su još 600 tisuća ljudi izbjeglice u vlastitoj zemlji. Njihov nesiguran socijalan i psihički položaj i dalje u sebi nosi eksploziv za nove sukobe. Ponajprije šepa povratak u regije u kojima glavnu riječ vode čvrstorukaši one druge narodnosne skupine. Oni naime unatoč nadzoru međunarodne zajednice što je moguće više ogorčavaju život povratnicima drugih etnija. Ako se neki prognanik ne može ili ne želi vratiti u svoje nekadašnje boravište - 'zahvaljujući' međunarodnoj zajednici - upada u dvostruki mlin: Bošnjak primjerice, koji je morao pobjeći iz svojeg ranijeg područja koje je danas pod nadzorom Srba, a sada živi u bošnjačko-hrvatskom dijelu zemlje, uzalud će čekati da mu neka dobrotvorna organizacija tamo omogući stan. Ako uz to još ima nesreću da stanuje u kući izbjeglog Srbina, prema 'zakonu o povratu imovine' Visokog predstavnika, mora računati da će ga iz nje iseliti. Poruka - često neizgovorena - je jasna: 'Moraš se vratiti, želio/mogao to ili ne!' Oštrina se pojašnjava uzvišenim ciljem da se ne dopuste razdvajanja narodnosnih skupina. No upravo je tu segregaciju odredila međunarodna zajednica Daytonskim mirovnim sporazumom pod tadašnjim pritiskom nacionalista. Njime određenim djelomičnim državama, 'Bošnjačko-hrvatskom federacijom' i 'Srpskom republikom', Bosna je de facto zemlja podijeljena na dvoje po etničkim kriterijima - u cjelovitu se državu kao spojnicu obaju entiteta mogu zaklinjati koliko žele. Zbog zamršene, samoj po sebi protuslovnoj daytonskoj konstrukciji, Bosna nije ni riba ni meso. Ne može se željeti multietničku državu i istodobno zemlju - na posljetku - dijeliti po etničkim kriterijima. No do sada se niti jedan od međunarodnih zaštitnika Bosne nije usudio to otvoreno priznati. Predstavnici međunarodne zajednice moraju se zapitati nisu li njihovi dosadašnji koncepti za malu balkansku državu pogrješni i mogu li uopće dugoročno biti uspješni. Moraju odlučiti: treba li Bosna i Hercegovina uistinu biti jedna država? Ili treba i dalje biti umjetna tvorevina u kojoj u svim zakucima i svim krajevima nacionalisti mogu kuhati svoje juhice?", pita komentator lista Wieland Schneider.