FR-LIBERATION-7.X. EUROPA I AMERIKA DVA PLANETA

FRANCUSKA LIBERATION 7. X. 2002. Europa, Amerika: dva planeta "Na prvi pogled postoje mnoge sličnosti u gospodarskoj evoluciji kontinentalne Europe i Amerike: pad gospodarskoga rasta, pad vrijednosti na burzama, rast nezaposlenosti, interes štediša za manje riskantne financijske djelatnosti, i manje investicije tvrtki. Ali ozbiljna studija ukazuje na znatna mimoilaženja koja govore o ustrojstvenim razlikama između tih dviju regija. Te razlike odnose se na stav potrošača, reakcije gospodarske politike, i ponašanje tvrtki", piše Patrick Artus. Glede potrošača sve je jasno: američka kućanstva pokazuju potrošački apetit i zapanjujući optimizam. Čak ako je pad indeksa optimizma sličan, ne vidimo u Americi rast štednje niti smanjivanje dugova. Pad kamata na štednju služi za otplaćivanje kola, za kupnju veće kuće, a da se pritom ne povećava dug. Nasuprot tome, osobito u Njemačkoj i Italiji, vidi se veliki pad u potrebama kućanstva. Raspra o gospodarskoj politici veoma je bitna. Je li potrebno, kao što je to slučaj u Americi, silna reakcija proračunske i monetarne politike, da se pošto-poto izbjegne recesija ? Ili, je li pametnije, kao što je to slučaj u europodručju, voditi pametniju gospodarsku politiku? Između 2000.g i 2002 g. američka uprava je prenijela proračunski suficit od 2 boda svog bruto nacionalnog dohotka (BND) u 1 bod deficita. U isto vrijeme zemlje europodručja povećale su svoj deficit za 1 bod, tj. 4 puta manje. Kratkoročna kamatna stopa u Americi u 2002 g. bila je 0, i ona je puno manja od stope njezina gospodarskoga rasta (2%). Glede pak europodručja, kamatna stopa je veća: 1% nasuprot manje od 1%. Politika koju vode Amerikanci nosi plodove, time što ona potiče potrošnju, kredit i solventnost. U Europi ona je nedorečena. Znači cijela raspra odnosi se na stupanj prioriteta u ovom trenutku. Američka uprava želi izbjeći recesiju. Europljani idu pak u rizik time što dopuštaju da se razvije stanje koje potiče racionalizaciju kredita, što dovodi pak do kumulativnog procesa kočenja gospodarske djelatnosti. Reakcija tvrtki na taj šok puna je nedorečenosti. U Americi, sredinom 2001.g. primjećuje se vidljiv rast produktivnosti, impresivan kompresija dionica, i velik pad investicija. Pad plaća utječe na rast profitabilnosti. Nasuprot tome u europodručju još nismo vidjeli zamjetni porast kod poslodavca, a produktivnost je praktički jednaka nuli, dok su investicije veoma slabe, a i sam profit u stalnom je padu. To je možda i posljedica funkcioniranja tržišta rada (troškovi otpuštanja su punu veći u Europi). Kao u slučaju svih gospodarskih politika, nema niti dobrog niti lošeg modela. Američke tvrtki uvijek traže rentabilnost, ograničenje duga, i čekaju na trenutak kada se s investicijama može ponovno započeti. Europske tvrtke, barem za sada, prolaze kroz loše stanje glede tržišta rada. Ako gospodarska djelatnost ostaje i dalje slaba, one će se morati preustrojiti mnogo kasnije, i to sa zakašnjenjem od godinu dana, u odnosu na američke tvrtke. "Izazov" američkih tvrtki je obrnut: Trošak ljudskog kapitala i ubrzanog preustrojstva nije važan ako je kriza kratka, piše Patrick Artus.