NJ 2. X. SZ: MESIĆ SE SUOČAVA S PROŠLOŠĆU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 2. X. 2002. Stipe Mesić, hrvatski predsjednik i svjedok u suđenju Miloševiću "Hrvat Stipe Mesić i Srbin Slobodan Milošević poznaju se već dugo ali ih se ipak ne bi moglo nazvati kompanjonima. Naime, njihovi su putovi rijetko kada tekli paralelno, štoviše opetovano su se križali - i ta je okolnost bila sudbonosna ne samo za njih već i za njihove narode. Njihove su se sudbine vrtile oko politike i rata, ubijanja i protjerivanja a danas su usredotočene na krivnju i kaznu. U utorak je svjedok Mesić nastupio na strani optužbe koju je svijet podigao protiv Slobodana Miloševića. Bilo je to prvo svjedočenje državnoga poglavara protiv bivšeg predsjednika iz Beograda, dvoboj na najvišoj razini budući da Mesić nakon karijere bogate preokretima danas obavlja dužnost hrvatskog predsjednika. Prva razmjena udaraca između svjedoka 'B1230' i optuženika u unakrsnom ispitivanju koje bi trebalo trajati dva dana bila je očekivano žestoka: Mesić i Milošević optuživali su jedan drugoga za razaranje Jugoslavije. I obojica su bila u pravu. Milošević je uništavao Jugoslaviju krvlju i željezom, dokinuvši je u velikosrpskoj zaslijepljenosti. Mesić je pak postojano slijedio diplomatski put. Naime, upravo je on kao posljednji predsjednik bivše Jugoslavije 1991. usprkos ogorčenom otporu Srba trebao osigurati regularnu raspodjelu Titove ostavštine. Multinacionalna država već se raspadala kada je danas 67-godišnji Hrvat s bradicom preuzeo dužnost predsjedatelja kolektivnog predsjedništva. Nastojao je izbjeći rat koji je usprkos tome izbio i bjesnio za njegova mandata. Naposljetku je krajem godine napustio svoju dužnost, izgovorivši rečenicu koja je u međuvremenu postala slavna: 'Jugoslavije više nema, moja je zadaća ispunjena'. Time je, između ostalog, ostvario i zamisli utemeljitelja hrvatske države Franje Tuđmana, čijem se nacionalnom pokretu HDZ-a pridružio. Tuđman ga je nagradio položajem predsjedatelja Hrvatskog sabora ali je uskoro došlo do napetosti. Nakon konačnog raskida 1994. g. Mesić je izgubio sve položaje i s novoutemeljenom strankom gotovo potonuo u političku anonimnost - do početka 2000. g.: Tuđman je umro, Hrvatska promijenila orijentaciju a Mesić kao neočekivani pobjednik izabran za hrvatskog predsjednika. Hrvatski predsjednik ima čvrst cilj za budućnost: riječ je o uključenju Hrvatske u zapadne integracije. No, Mesić također zna da put do tog cilja vodi samo preko suočavanja s prošlošću. U Den Haagu ne će imati problema s time budući da su predmet suđenja zločini koje su Srbi pod Miloševićevim vodstvom počinili u ratu protiv Hrvatske. No, kod kuće mu taj naum zadaje probleme. Naime, velik dio stanovništva pa i parlamenta ne želi ni čuti za ratne zločine na hrvatskoj strani ni za suradnju s haaškim sudom. Mesić je pak čovjek jasnih riječi i jasnih vrijednosti. Drži prodiku svojim ljudima i preuzima odgovornost za prošlost. To je možda nepopularno ali Mesiću je vjerojatno uvijek bilo važnije da ostane dosljedan sam sebi", zaključuje novinar.