INFEKTIVNA ANEMIJA KOPITARA U SMIRIVANJU, ALI OPASNOST JOŠ POSTOJI

ZAGREB, 1. listopada (Hina) - Infektivna anemija kopitara (IAK), zahvaljujući organiziranosti veterinarske struke, smiruje se i stavljena je pod nadzor, ali opasnost još uvijek nije prošla, rekao je danas profesor Veterinarskog fakulteta Berislav Jukić. #L# U tom poslu veterinarima pomaže i epidemiološka situacija jer dolazi zima, manje je insekata koji su najčešći prijenosnici virusa, a najvažnije je da kopitari odlaze s otvorenih ispaša u staje, rekao je prof. Jukić na konferenciji za novinstvo. Od pojave IAK, u kolovozu na području Odranskog polja u Sisačko- moslavačkoj županiji, ukupno je u toj i okolnim županijama serološki ispitana krv 6235 kopitara, a bolest je pronađena kod 153. Budući da je riječ o bolesti koja se ne može izliječiti i koja se prenosi unutar iste vrste (kopitara), sve su životinje morale biti ubijene, a vlasnicima će Ministarstvo poljoprivrede nadoknaditi štetu u visini tržišne cijene konja, rekao je Jukić. Naveo je da se pojavom IAK izgubilo oko četiri posto genetskog materijala vrlo kvalitetne pasmine konja hrvatskog posavca. Razlog zašto je u Hrvatskoj bolest kopitara brzo stavljena pod nadzor je i činjenica da je Hrvatska prva zemlja u Europi koja je, još 1970., nekoliko mjeseci nakon izuma Cogginsovog testa, počela s njegovom primjenom, odnosno serološkom pretragom krvi zaražene životinje, naglasio je prof. Jukić. Zaključio je da je trenutačno stanje zadovoljavajuće, a kod ponovljenog, nakon tri tjedna, ispitivanja mjesta (žarišta) pojave IAK, pronađen je još samo jedan oboljeli konj. Najavio je da će se ponovno na proljeće, prije izgona konja na pašu, još jednom konjima izvaditi krv i ispitati ima li među konjima virusa IAK. Jukić je ukratko pojasnio da je IAK pogrešno nazivati "konjskom sidom" i da je to zarazna bolest isključivo kopitara uzrokovana virusom. Kao posebna bolest opisana je prvi put u Francuskoj, a u Hrvatskoj infektivna anemija kopitara prvi je put utvrđena 1934. u okolici Zagreba. Ta je bolest proširena po svim kontinentima i zemljama svijeta gdje ima konja, a pogotovo tamo gdje ima insekata koji se hrane krvlju. Uzročnik IAK je virus, retrovirus, koji dugo može ostati infektivan, a postoji nekoliko vrsta virusa koji su i različito patogeni. Od IAK ne obolijevaju ljudi. U Hrvatskoj je ta bolest uobičajena u nizinskim poplavnim područjima, gdje ima insekata i gdje se konji drže zajedno na pašnjacima do kasne jeseni. Konji su na taj način izloženi infekciji, a zaražena životinja doživotni je nositelj virusa i opasna je kao izvor infekcije za ostale konje u okolini. Zaražena životinja izlučuje virus u okolinu svim svojim sekretima i ekskretima, a najviše virusa ima u njezinoj krvi. Kod različitih su životinja znakovi bolesti različiti pa je na temelju kliničke slike teško postaviti dijagnozu. Stoga je objektivnu dijagnostiku bolesti moguće jedino provesti na osnovi serološke pretrage krvi zaražene životinje (Cogginsovim testom). Jukić je napomenuo da se bolest u Hrvatskoj sada prvi put manifestirala na ovakav način jer je do sada ona uvijek bila skrivena, latentna. Krajem svake godine ministar poljoprivrede za iduću godinu donosi Naredbu o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti, kojom je određeno i serološko ispitivanje kopitara radi utvrđivanja proširenosti bolesti i poduzimanja mjera njezina iskorjenjivanja. (Hina) bma sp