AZIJSKE IGRE: TKO JE ČUO ZA KABBADI, WUSHU ILI SEPAK TAKRAW?

BUSAN, 29. rujna (Hina) - Upravo započete Azijske igre u južnokorejskom gradu Busanu očekivano već donose pregršt medalja za Kineze, Južnokorejance i Japance, no oni sigurno neće pobjeđivati u sportovima poput "kabbadia", "sepak takrawa" ili "wushua". #L# Sve su to službeni sportovi Azijskih igara za koje je rijetko koji Europljanin čuo, a mnogo su stariji od nogometa ili tenisa i mogu se upoređivati sa disciplinama, primjerice, naše Olimpijade starih športova. "Kabbadi" je sport nastao prije 4000 godina u Indiji,te stoga nije čudo što su Indijci već trostruki pobjednici i najveći favoriti za zlato i na ovim Igrama. "Kabbadi" je zapravo indijska igra lovice, no puno nasilnija, a igraju je dvije momčadi sa po 12 igrača. Momčadi naizmjenično šalju po jednog igrača u protivničko polje s ciljem da dodirne i time eliminira iz igre što više protivnika. Cilj nije postignut ako se ne vrati na svoju polovicu, a ukoliko ga protivnici sruše, uhvate ili izbace izvan linija terena, on je eliminiran. Da mu posao bude otežan - a tu su suci rigorozni - cijelo vrijeme mora jasno i glasno uzvikivati riječ "kabbadi", pa se često događa da igrači jednostavno ostaju bez daha. Tajlanđani su, pak, majstori u "sepak takrawu", sportu koji se u jugoistočnoj Aziji igra od 11. stoljeća, a nasličniji je odbojci, s tim da je zabranjeno udarati loptu rukama. Imaju čak dvije verzije - prva sa po tri igrača je slična odbojci, a druga sa po pet sudionika na svakoj strani košarci, jer se svime osim rukama mora ubaciti lopta kroz veliki obruč visoko iznad glava igrača. I Vijetnamci su došli na svoje u "wushuu", drevnoj borilačkoj vještini omiljenoj u Vijetnamu, pa stoga imaju čak deset od ukupno 12 svjetskih prvaka u kategorijama. "Wushu" je zapravo nama poznatiji "kung fu", borilačka vještina koju su izumili budistički redovnici, a na Azijskim igrama su na programu borbe, te izvođenje likova "wushua" pojedinačno ili ekipno, te sa ubojitim oružjem "nunčakama". (Hina) rš