AU 25. IX. APA: IMA LI 'SOLANIJA' BUDUĆNOST?

AUSTRIJA APA 25. IX. 2002. "Solanija" - bizarna tvorevina ili država koja ima budućnost? "Nova država nije još ni rođena a već je dobila nadimak - planiranu konfederaciju 'Srbiju i Crnu Goru' nazivaju 'Solanijom' i u Beogradu i u Podgorici. Nema sumnje da je povjerenik za zajedničku vanjsku politiku Javier Solana nametnuo volju Europske unije. Za srpskog premijera Zorana Đinđića planirana konfederacija u prvom redu ne bi smjela biti 'mrtvorođenče poput svih dosadašnjih pokušaja formiranja federativnih država'. No, prvi problemi javili su se već prilikom izrade nacrta ustava koji odgađa i de facto dogovoren pristup te države Vijeću Europe. Hoće li nova zajednička država u tim uvjetima opstati dulje od trenutnog trogodišnjeg roka? To vjerojatno ne planira čak ni Europska unija, pretpostavlja politologinja Henriette Riegler, stručnjakinja za jugoistočnu Europu pri Austrijskom institutu za međunarodnu politiku (OIIP). Jedini je cilj vjerojatno samo kupovina vremena dok se i u Srbiji ne jave 'glasovi razuma' koji će konstatirati da nezavisna Crna Gora 'i nije tako veliko zlo', tumači gospođa Riegler. Tek će se tada u proces uključiti i međunaodna zajednica i ponovno pokrenuti politiku koju je zastupala i u vrijeme Milloševićeva režima, igrajući na kartu crnogorskog predsjednika Mile Đukanovića, smatra ona. U to je vrijeme Crna Gora kormilarila u smjeru nezavisnosti. Đukanović je od sredine 90-ih igrao na kartu otpora tadašnjem jugoslavenskom predsjedniku Miloševiću. Europa je aplaudirala, hvalila lukavog demokrata i zataškavala pokoju nesmotrenost. U tu kategoriju spada, primjerice, činjenica da je Đukanović u ratu protiv Hrvatske još zastupao velikosrpske ideje i da je kao Miloševićev poslušnik izdao zapovijed o razaranju dubrovačke stare gradske jezgre, kao i neobične strukture na koje se oslanja mini- država s točno 620 tisuća stanovnika. Budući da je zemljopisnim položajem okrenuta Jadranu, Crna Gora još uvijek ima status slobodne luke za krijumčare, trgovce oružjem, krijumčare ljudi i mafijaše. Padom Miloševića strategija pokreta za nezavisnost Crne Gore sve je više gubila svoj temelj. Proces odvajanja privremeno je zaustavljen 14. ožujka 2002. kada su Beograd i Podgorica sklopili sporazum o formiranju nove konfederativne države 'Srbije i Crne Gore', koja je trebala zamijeniti faktički raspadnutu Saveznu Republiku Jugoslaviju. Za tri godine moći će biti donesena odluka o produljenju zajedničkog projekta - a bit će, u svakom slučaju, donesena na temelju referenduma. No, 'Srbija i Crna Gora' ostavlja poprilično bizaran dojam već prije svog nastanka. Naime, dvije države imat će samo zajednički vanjskopolitički, obrambeni i resor vezan za proces približavanja EU. Nejasna ostaje raspodjela ovlasti u gospodarskim pitanjima. Navedeno je samo da je cilj usklađivanje gospodarskog sustava sa standardima EU-a i prevladavanje postojećih razlika. No, trenutno mnogo toga ostaje u statusu quo: u Srbiji se plaća dinarom, u Crnoj Gori eurom. Poduzeća iz drugog dijela zemlje nemaju status 'domaćih' tvrtki. Pogranične kontrole nisu zajedničke a odredbe o vizama za strance i dalje se međusobno razlikuju. Jedna se pak stvar čini pouzdano utvrđenom: nakon formiranja 'Srbije i Crne Gore' jugoistočna Europa postala je - nakon Bosne i Hercegovine i Kosova pod upravom UN - bogatija za još jednu krhku tvorevinu. No, srpski premijer Zoran Đinđić smatra da kompromis ipak pridonosi stabilnosti regije: 'Tako je to na Balkanu: rastave li se susjedi, uskoro će se razdvojiti cijelo selo'. Usprkos tome, mnoge izjave više odišu konkurencijom nego partnerskim osjećajima. Primjerice, srpski ministar za međunarodne gospodarske odnose Goran Pitić smatra da dogledan raspad 'Solanije' službeno nije poželjan ali ni isključen: 'Stvari ne smiju otići tako daleko da jedni drugima budemo na teret'", prenosi Edgar Schuetz na kraju analize.