SLO 23.IX.-DELO-SLOVENCI I MORE

SLOVENIJA DELO 23. IX. 2002. Jedro se može dizati i spuštati "U subotu smo u Kopru 'predali namjeni' najveću slovensku natjecateljsku jedrilicu koja pripada u razred maksi. Namjeni? Da, namjena je pobijediti i to počevši s ovogodišnjom Barcolanom, najbrojnijom regatom u Sredozemlju. Kolega je silno dvojio da će do tada, do druge subote u listopadu, jedrilica biti spremna, osim toga mu se jarbol učinio previsokim - čak 38 metara. To neće izdržati, mudrovao je. Kasnije sam razgovarao s Jankom Kosminom, legendarnim direktorom Istrabenza. Izdržat će, bio je uvjeren, na posljetku se jedro može povući gore ili dolje. Barku je krstila Jena, Kosminova unuka. Ženske ručice krste brodove, muške ih potapaju. Dakako, nije išlo ni bez obveznog i svenazočnog predsjednika Milana Kučana koji me po nekom vijugavom uzročno-posljedičnom kanalu podsjetio na Kiru Gligorova, bivšeg makedonskog predsjednika i dakako dobrog Kučanovog prijatelja. Kiro Gligorov je točno prije dvadeset godina bio član tako zvane Krajgerove komisije koja je trebala Jugoslaviju izvući iz blata nekakvim čudnim reformama koje su bile neprobavljiva mješavina samoupravljanja, kapitalizma, socrealističke ortodoksije itd. Gligorov je već tada bio čovjek posebne vrste, zato su ga ipak izgurali u drugu garnituru. U sjećanju mi je ostao kao zagovornik novčanog gospodarstva, što je tada bio vrlo nemarksisitčki smjer. U Sloveniji je vladao kult neposrednih proizvođača a na fakultetima se toliko učilo Marxa da bi se i njemu zgadilo, među ostalim njegovu misao da je novac 'samo sebi otuđena bit privatnog vlasništva'. OK, Kiro Gligorov je smogao zdravog razuma i novac mu se nije činio tako strašnom riječi. Još ga se po nečemu sjećam iz tog doba: pomorstvo, da, baš pomorstvo je trebalo biti jedna od najznačajnijih usporednih prednosti tadašnje jugoslavenske ekonomije. Znate kako to ide - brodovi plove tamo - amo, brodovi se grade, luke cvjetaju, trgovina cvate... Jugoslavija bi, pojašnjavao je tada Gligorov, mogla dostići i prestići Grčku koja je u zlatnom razdoblju brodarstva imala svoje Stavrose i Onassise i upravo zbog brodarstva kao srazmjerno nerazvijena država očuvala dodir sa Zapadom. Jugoslavija nije uspjela regenerirati svoje pomorske potencijale, jer su se političarima u Beogradu vojvođanska pšenica, kukuruz i odojci činili važnijima. Jugoslaviji nikada nije uspio odlučan proboj u pomorstvu, jer je vladala srpska 'seljačka' pamet a pomorstvo je pripadalo Hrvatskoj i već je po definiciji bilo nešto nepotrebno. Hrvatska ima više od tisuću kilometara morske obale, pa ipak je u zadnjih deset godina prevladao 'vukovarski' duh, tako da od nekadašnje pomorske tradicije nije ostalo ništa. Sve hrvatske luke nemaju toliko tereta kao koparska luka koja je dakako poseban fenomen. Susjedni Trst - unatoč ogromnim državnim potporama i novcu Europske unije - nije kadar konkurirati Kopru. U Zagrebu razmišljaju o zatvaranju teretnih pristaništa u Splitu, Zadru i Šibeniku. Izbrisali bi ih sa zemljovida i posvetili se turističkom prometu. Hrvatska pomorska tradicija se dakle raspada i ne može je oživjeti čak ni tako perspektivan nautički turizam. A što je sa slovenskom pomorskom tradicijom? I pomorskom 'filozofijom'? Slovenska je pomorska tradicija uistinu smještena u obalni pojas između Trsta i Tržiča. Ono što je sada slovenska obala, nekada je bila više talijanska, no čak ni neki Devin ne zvuči posebno talijanski... Slovenska je pomorska tradicija zbilja šarolika i bogata - i ne možemo je reducirati na nekoliko regatnih pobjeda Dušana Puha i Mitje Kosmine. Ukliještena je u državne okvire Mletačke republike, Austro-Ugraske, Jugoslavije itd. U splitskoj Lori, glavnoj jugoslavenskoj vojnoj luci u kojoj su se u godinama zadnjega rata događali strašni zločini, prije puno godina su mi kao dvije značajne stvari pokazali: posvetu bivšeg admirala poljske mornarice i zatim kontroverznog predsjednika Jaruzelskog, te pisaći stol legendarnog austrijskog admirala Tegetthoffa koji je porazio Talijane tamo negdje kod Visa. Zanimljivo: Talijani su izgubili sve bitke ali su još uvijek u prvom redu europskih i svjetskih država, to vrijedi i za pomorstvo. Naš Plahutnik bi odmah ocijenio da se radi o monopolu kad između Pirana i Kopra vozi samo jedan brod a susjedi to bez srama financiraju s državnim novcem. Dakle? Dakle smo mi opet papskiji od pape. Mogli bismo sustavno ulagati u pomorstvo kao u jednu od najperspektivnijih djelatnosti (koja širi državu i njezino gospodarstvo prema van), no predsjednik vlade Drnovšek u zadnje je vrijeme sastavio već nekoliko vlada u kojima važnu i ponekad presudnu riječ imaju ljubitelji sitne stoke, pilića, hrušteva i mlječike. Slovensko znanje i ponašanje reducirani su na Piranski zaljev, iako bi se 'nacionalno' more moglo odmah proširiti na sve oceane - kad bi političari to znali. No dakako, ne znaju o čemu govore, badava ih plaćamo. Kad bi političari dorasli tomu čime se bave, ne bi minulih desetljeća spiskali teritorija i morskih milja za koje se sada opet treba iznova boriti. Položaj je naravno komičan: Hrvatska ima tisuće kilometara obale a hoće još i Joška Jorasa (?!) Na žalost se slovenska pomorska tradicija zadnjih desetljeća svela na nekakvo ljubiteljstvo koje vlasnici debelih novčanika demonstriraju ponajprije po marinama u Dalmaciji a politička elita sa svojim 'prostituiranjem' hrvatskim turističkim kapacitetima. Kad smo bili u najnapetijim odnosima, predsjedniku države nipošto nije pristajalo pokazivati kupaće gaćice tamo negdje oko Splita. I dakako ponajprije, osobito, vrlo značajno: Slovenija očito ne zna biti uvredljiva, vikendi naših važnih osoba važniji su od 'nacionalnih interesa'. Pustimo to, sada imamo jedrilicu koja može pobijediti (skoro) svaku. Kako to da je takav uspjeh u športskom privatnom sektoru a na nacionalnoj razini u svojem smo pomorskom duhu još uvijek uhvaćeni u proračunske sheme Ropa i Gasparija? Slovenija očito nije svjesna jedne od svojih najvećih 'usporednih prednosti' - mora. More je postalo sinonim za prijepore u Piranskom zaljevu i za turizam, nikad nije bilo iskorišteno kako bi moglo biti. Hoće li 38 metara visok jarbol biti sinonim da smo ipak počeli razmišljati drukčije i da i tanka obalna povezanost s oceanima ipak znači dodir sa svijetom? Za tako malu državicu uistinu je šteta da joj se ljubljanska kanalizacija čini važnijom od nacionalnog mora. Onda joj se uistinu više nema što prigovoriti", piše Boris Jež.