NJ 19.IX.-DIE WELT-SAD I RUSIJA

NJEMAČKA DIE WELT 19. IX. 2002. Rusija, novi prijatelj Amerike "Kad je George W. Bush u siječnju održao svoj tradicionalni govor naciji, nekim je Europljanima upalo u oči da njihov kontinent nije spomenut nijednom riječju. Pitanja upućena ljudima bliskim predsjedniku donijela su trijezan odgovor: 'Govor bi trajao 30 sekunda predugo'. U ratu protiv terora Europa je općenito, a Njemačka osobito poslije svojih najnovijih eskapada, izgubila utjecaj. Novi savezi, novi saveznici za Ameriku dolaze u prvi plan. To nije tako tek od 11. rujna, no nakon toga dana je ubrzano. Ponajprije Rusija, posrnuli i još uvijek boležljiv div, istupa i sve više i više preuzima ulogu neizbježnog. Prošlog smo tjedna ponovno mogli doživjeti kako je već bliska suradnja Washingtona i Moskve. Nakon javnog oklijevanja Kremlj je napravio preokret i signalizirao svoj pristanak za novu protuiračku rezoluciju. Možemo napeto iščekivati kako će se Moskva postaviti prema novim američkim zahtjevima za ultimativnu UN-ovu odluku. 'Njet' - kojega je ruski ministar vanjskih poslova u utorak dobacio gomili okupljenih novinara - nipošto nije siguran. Rusija nije vezana na Sadama Huseina, Kremlj zanima iračko tržište. Predsjednik Putin stat će na stranu Amerike ako može profitirati u obnovi zemlje i dobiti slobodne ruke protiv vlastitih tako zvanih terorista u Čečeniji kao i u Gruziji. Čini se da Washington tomu nije nesklon. Rusija mu je potrebna u borbi protiv terora. Osim toga Amerikancima bi uz pomoć Moskve bilo lakše iznova urediti Srednji istok. Ruski je predsjednik zbog toga još vrlo rano postao prikladan. Putin je bio prvi šef države koji je Bushu poslije 11. rujna najavio solidarnost. Spremno je dao na raspolaganje materijale tajnih služba o talibanima, otvorio Amerikancima rusko stražnje dvorište i pustio vojnike u Kirgistan, Uzbekistan i Tadžikistan. Ako je vjerovati sadašnjim vijestima, ruski i američki vojnici čak se zajedno bore u gruzijskoj dolini Pankisi protiv čečenskih pobunjenika. Neće ostati na tomu. I u ratu protiv Iraka koji se bliži, Rusija neće imati nevažnu ulogu. Čini se da je Putin spreman dati vlastiti doprinos idućem ratnom pohodu. Rano je shvatio kakve se mogućnosti kriju u tom novom savezu. Njegovo zajedništvo s Washingtonom donijet će znatne financijske injekcije, dati krila izgradnji trulog ruskog gospodarstva, smanjiti strah od islamističke ekspanzije u Rusiji, pokriti krvoproliće u Čečeniji i Putina pogurati naprijed na njegovu putu ponovne uspostave ruske sile. Europljani su kao cjelina ostali praznih ruku. Već sada NATO više nema nikakvu ulogu, sve više se pretvara u uvećani europski debatni klub kojemu bi jednoga dana mogla pripasti i Moskva. Slično turobno izgledaju i njemačko-američki odnosi. Berlin se više ne pita za savjet. Njegov je međunarodni doprinos previše ruban, njegovo ustrajanje na posebnom njemačkom putu previše hvalisavo, njegovo stajalište prema Washingtonu previše tvrdoglavo i previše nesolidarno. Amerika je svjesna relevantnih država, ponajprije tradicionalnih saveznika poput Velike Britanije i Francuske, zatim stalnih članica u Vijeću sigurnosti i napokon onih koje bi u ratu protiv terora mogle biti važne. Tu se politiku ne može nazivati unilateralnom. Ona je multilateralna u smislu traženja konsenzusa u Vijeću sigurnosti i usmjerena na međunarodnu suradnju u klasičnom sustavu saveza, slobodno po Bismarcku: težnji za općim stanjem u kojem svi trebaju američku snagu i po mogućnosti svojim uzajamnim odnosima sprječavaju sve koalicije protiv Washingtona. U tomu Rusija ima istaknutu ulogu. Možda ćemo čak doživjeti novo izdanje 'special relationship'", zaključuje Jacques Schuster u uvodniku lista.