DW 19. IX. TAJNE SLUŽBE U BORBI PROTIV TERORIZMA

DEUTSCHE WELLE - DW 19. IX. 2002. Jučer je bilo prvo javno saslušanje istražnog povjerenstva američkog Kongresa o terorističkim napadima 11. rujna 2001. godine. Pritom je temeljno pitanje jesu li tajne službe imale dovoljno podataka i prije samog napada kako bi spriječile katastrofu. Iako je većina terorista neko vrijeme boravila u Europi, na Starom kontinentu je godinu dana prije toga spriječen teroristički napad u Strassbourgu - jer su europske tajne službe vrlo dobro međusobno surađivale. Predsjedavajuća istražnog povjerenstva američkog Kongresa Eleanor Hill morala je priznati da je još i prije 11. rujna bilo više znakova nego što je pretpostavljala da se sprema teroristički napad. Već su 1998. godine američke tajne službe primale sve više informacija koje su ukazivale da bin Laden i Al Kaida namjeravaju napasti Sjedinjene Države. Citirala je tri analize iz te godine u kojima se govori o zrakoplovu napunjenom eksplozivom kojim bi arapski teroristi mogli napasti Svjetsko trgovačko središte, o planu napada na New York i Washington u kojima bi zrakoplovi mogli poslužiti kao oružje, baš kao i analizu djelatnosti Al Kaide unutar Sjedinjenih Država. = Zabrinutost o djelovanju bin Ladena bila je sve veća, da bi vrhunac dostigla u proljeće i ljeto 2001. godine, izjavila je Eleanor Hill. Iz travnja 2001. potječe izvještaj po kojem bin Laden traži civilne pilote koji bi mogli biti teroristi. Svi ovi podaci koje je sakupilo povjerenstvo dolaze iz brda od oko 400 tisuća dokumenata i izvještaja i upravo je to najveće pitanje s kojima se mora sučeliti i povjerenstvo i američke tajne službe CIA, NSA, ali i FBI. A to pitanje je postavio zastupnik Ray LaHood: = Moje pitanje glasi i ono je na pameti svih Amerikanaca: da se ponašalo na pravilan način je li se napad mogao spriječiti? Ukratko, zašto nitko nije bio ovlašten da doista sakupi sve kamenčiće iz različitih službi sigurnosti u jasnu sliku nego se to učinilo tek nakon napada? Eleanor Hill je to pitanje bilo očito neugodno: = Ne možemo reći sa sigurnošću da se to moglo spriječiti. Jer ne može se reći bi li se otkrile namjere bin Ladena da je netko i započeo istragu. Rodbini žrtava takav odgovor nije dovoljan. Već se govori o najvećem propustu tajnih službi od Pearl Harbura, a prošlo je godinu dana i nije utvrdilo ništa novo: = Obitelji žrtava 11. rujna su čekale dovoljno dugo. Moramo čuti odgovore, zahtijeva Coristine Birghtwitzer čiji je suprug stradao u New Yorku. A znakova je bilo i izvana: Egipat je upozorio Amerikance, postojao je čitav niz pokazatelja iz različitih europskih država. Možda je upravo to bio najveći problem američkih tajnih službi: desetljećima su se pripremale na napad koji bi mogao doći od nekog velikog - Sovjetskog Saveza ili Kine - ili bio organiziran od neke države koja je ionako neprijateljski raspoložena. Njihov neprijatelj nisu bile malene organizirane skupine koje ipak imaju dovoljno novca i potrajalo je desetljećima dok se CIA napokon, barem donekle, nije priključila borbi protiv kraljeva droga u Južnoj Americi. Protiv mafije - jer je ona američka organizacija, nadležan je isključivo FBI. Posve je drugačije u Europi: nevolja je natjerala europske tajne službe da surađuju mnogo bolje nego što je to u javnosti poznato. Europa je još od napada u Muenchenu i doba palestinskog terorizma, akcija Carlosa i bitaka nebrojenih političkih skupina i grupacija pa i protiv lokalnih vlada - sjetimo se samo Mykonosa - naučila da opasnost vreba ne samo od tenkova, nego i od pojedinih usijanih glava. Spomenimo samo kako je spriječen teroristički napad za Božićnog sajma u Strassbourgu kojeg je također pripremala Al Kaida. Još 1992. godine je jedan Alžirac zatražio politički azil u Francuskoj jer došao u sukob s dvije sukobljene frakcije - Oružane islamske skupine i Islamskog svetog fronta i postojala je opasnost da one iz Alžira i u Francuskoj nastave svoje krvave obračune. Stanovao je u stanu izvjesnog Aeurobi Beandalija. Zahtjev za azil je Alžircu bio odbijen, ali umjesto da otputuje on je potonuo u ilegalu. Neko vrijeme je živio od sitne preprodaje drogom. Ali mnogo zanimljiviji je bio njegov stanodavac: on se ubrzo istaknuo kao gorljiv sljedbenik Džihada. Boravio je u Pakistanu, bio na obuci i u logoru za obuku na granici s Afganistanom upoznao se s ostalim Ažircima koji su kasnije postali poznati kao 'frankfurtska skupina'. Opremljeni novcem i krivotvorenim ispravama, prvo su krenuli u Veliku Britaniju. Beandali prvi putuje u Njemačku da bi ostale iz svoje skupine pokupio iznajmljenim automobilom u Francuskoj. Njegovi kompanjoni su ukradenim kreditnim karticama kupovali odjeću za sebe i - kemikalije s kojima se može proizvesti eksploziv te izmislili priču da je to potrebno jednom liječniku u Africi za njegovu bolnicu. No ono što nisu znali jest da ih prate još od trenutka kada su stupili na europsko tlo. Francuska tajna služba obavijestila je svoje britanske i njemačke kolege koji su ih pratili u stopu. Kada se sakupilo dovoljno dokaza i kada je policija već znala u koju kantu za smeće na sajmu u Strassbourgu namjeravaju postaviti bombu - svi su uhićeni. Zašto nisu uhićeni već ranije? To je pitanje koje nije lako riješiti jer je velik broj osoba koje u Europi zatraže azil osuđeno na smrt u svojoj domovini - baš kao i, po svemu sudeći, čelnik Al Kaide za Europu šeik Abu Qatada. Teško je razlučiti zašto je netko osuđen, zbog svojih stajališta ili terorističke djelatnosti - ako se to uopće i može razlikovati u oslobodilačkim pokretima. U Europi nisu počinili nikakvo krivično djelo i 'frankfurtska skupina' je uhićena tek kada je postalo očito da spremaju napad. Jer i u Njemačkoj je tek od početka ovog mjeseca kažnjivo pripadati stranoj terorističkoj organizaciji. Šeik Abu Qatada živio je u Londonu neometano godinama, a neugodnosti je imao tek kada mu je policija ispod kreveta našla 270 tisuća eura. Optužen je da je varao ured za socijalnu pomoć. A nakon 11. rujna - točnije nakon 15. prosinca 2001. godine kada je u Velikoj Britaniji na snagu stupio poseban zakon o borbi protiv terorista, europskom vodi Al Kaide šeiku Abu Quatadi se izgubio svaki trag. U srpnju je uhvaćen njegov e mail u kojem piše: Ja sam na sigurnom. Ali ne zapitkujte tako često o meni. (DW)