US-WP 19. IX. U UN-OVOJ STUPICI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 19. IX. 2002. U UN-ovoj stupici "Jedan suvremenik suca Vrhovnog suda, Johna Marshalla- najvažnijeg čovjeka za povijest Amerike koji nikada nije postao predsjednikom - za njega je kazao da je radio na Ustavu slično kao što je Bog iz kaosa stvarao svijet.' Predsjednik Bush u međunarodnim odnosima nastoji postići nešto na sličan način ambiciozno. Jedan od razloga zbog čega je zadatak tako složen jest činjenica da su nove tehnologije u rukama režima koji mogu - kao što Irak čini svojim pismom u kojem predlaže obnavljanje inspekcija oružja - manipulirati Ujedinjenim narodima. Dominantna ideja o 'međunarodnoj zajednici' Ujedinjenim Narodima daje odgovornost da se sam obračuna s prijetnjom. Predsjednik se upleo u mrežu UN-a u studenome kada je nesmotreno predložio povratak UN-ovih inspektora oružja, a stanje nije pomoglo nedavno ustrajanje potpredsjednika Cheneya da inspektori mogu pružiti 'tek lažnu utjehu'. Dio birača u SAD-u želi da ovako i ostane, iz različitih razloga, no jedan od njih ima posebno dug pedigre. Sucu Vrhovnog suda Marshallu, važnom za definiranje američke nacionalnosti, protivili su se Jeffersonovi pristaše, sa svojom antinacionalističkom vizijom nacije kao konfederacije koju čini ugovor (implicitno neopoziv, radilo se o 1861.) među državama. Danas se Bushovoj obrani američke nacionalne autonomije protive, među Amerikancima, uglavnom članovi stranke koja svoje korijene ima u Jeffersonovoj politici. Mnogi Demokrati imaju više od tek banalnog političkog razloga - vjeruju kako imaju koristi od toga kada su usredotočeni na domaću politiku - za guranje ove nacije sve bliže UN-u. Ne žele javno objaviti ono u što mnogi od njih vjeruju: da je za korištenje snaga SAD-a u prevencijskoj samoobrani nužno odobrenje ne baš uzorne skupine režima neodgovarajućeg imena Ujedinjeni narodi. Perverzno je, i izuzetno opasno, to da se UN potiče da se kiti lovorikama koje je sam ispleo za sebe kao jedino tijelo koje ima ovlasti odobriti uporabu sile u međunarodnim odnošajima. Čak i NATO, savez demokracija, navodno se osjeća moralno obveznim pokoravati se UN-u. Taština Ujedinjenih naroda razvila se zbog popustljivosti nekad silnih europskih nacija. Sada svim silama nastoje prikriti dekadenciju kao moralnu gestu, odbacivanje suvereniteta - a s njim i odgovornosti. Prestiž Ujedinjenih Naroda dosegnuo je svoju kluminaciju a njegova učinkovitost je istodobno na najnižim granama. Ustroj njegovog Vijeća sigurnosti je anakron. Da se Ujedinjeni narodi stvaraju danas, Francuska ne bi bila stalna članica Vijeća sigurnosti a Indija bi. Stanovništvo Indije 17 puta je brojnije od stanovništva Francuske i triput brojnije od svih 15 zemalja članica Europske Unije, stanovništvo te zemlje ove godine čini petinu svjetskog stanovništva a do 2050. broj stanovništva Indije bit će gotovo jednak broju stanovnika u svijetu 1900. godine. Nije ni čudo što Francuska slavi pokornost Ujedinjenim narodima, koji je ogledalo sa zamrznutim odrazom svijeta iz 1945. godine. To je razlog zbog kojeg je još jedna sjena velesile, Rusija, sa BDP-om koji iznosi 300 milijardi dolara (manji od onog nizozemskog) stalna članica Vijeća sigurnosti, a Japan, s BDP-om od 2.9 bilijuna dolara, nije. U Iraku Ujedinjeni narodi imaju svoju Abesiniju. Tako se Etiopija zvala u listopadu 1935. kada je Mussolinijeva Italija izvršila invaziju na nju, a prethodnik Ujedinjenih naroda, Liga Naroda, se pokazao nemoćnim u ulozi instrumenta međunarodnog poretka. Čini se da neki kritičari tvrde, kako, da bi predsjednik uvjerio javnost u svoje razloge za napad na Irak, mora postojati i dokaz u obliku 'samokresa iz kojeg se puši'. No to znači da Amerika ne može djelovati protiv Iraka sve dok djelovanje ne postane mnogo opasnije, kada Irak bude imao oružje masovnog uništenja. Kako američku političku kulturu sve više obilježava pravna kultura, a kako su demokrati sve više stranka pravnika, postoji i sve veća sklonost da se vanjskopolitičke krize rješavaju u stilu epizoda 'Pravde za sve', da će se o krizama raspravljati narječjem televizijskih sudnica, kao što je 'samokres iz kojeg se puši'. Kao što je to Condoleezza Rice bila kazala, nadajmo se da samokres iz kojeg se puši neće biti atomska gljiva", piše George F. Will.