US-WT 18. IX SADAMOVA TAKTIKA NEĆE USPJETI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 18. IX. 2002. Sadamova taktika neće uspjeti "Evo novosti za sve one koji su i na trenutak pomislili kako je nova smicalica Sadama Huseina poremetila planove Bushove vlade za Irak: to se neće dogoditi. Kada je irački diktator u ponedjeljak obznanio kako će prihvatiti 'bezuvjetne' UN-ove inspekcije oružja - što je bilo popraćeno uzvicima 'Hosana!' iz usta glavnog tajnika UN-a, Kofija Annana, čovjeka koji nam je obećao nesmetani pristup Sadamovim 'palačama' 1998.- Sjedinjenim je Državama uručio pobjedničku strategiju. Iako je Sadamova namjera bila odvratiti američku vojnu akciju, Irak je sada učinkovito sam sebe stjerao u kut. Sadam Husein će dopustiti UN-ovim inspektorima da nesmetano istražuju njegove laboratorije oružja kad na vrbi rodi grožđe. Ponuda je zapravo tek najnoviji u nizu takvih prijedloga UN-u iz Bagdada, koja barem upućuje na određenu količinu očaja ili tjeskobe. Irak je u kolovozu dvaput predložio povratak UN-ovih inspektora, prvo u obliku poziva glavnom inspektoru oružja, Hansu Blixu, a deset dana kasnije pismom iračkog ministra vanjskih poslova, Naji Sabrija, Ujedinjenim Narodima. U oba navrata, međutim, iračke ponude bile su vezane uz prijedloge, koji su stoga odbijeni. Činjenica da Sadam nije pristao na 'bezuvjetne inspekcije'- a niti na rezoluciju 687 Vijeća sigurnosti UN-a- Sjedinjenim će Državama sigurno dati svo potrebno legalno opravdanje koje nam je potrebno da ostvarimo promjenu režima. Osim toga, nije ništa vjerojatnije niti to da će pristati na bilo koju drugu u nizu UN-ovih rezolucija koje je Irak kršio od kraja Zaljevskog rata. Čak i uz ovaj posljednji vješti manevar, razlozi za napad na Sadama bit će jednako brojni kao i uvijek. Litanija o iračkim kršenjima barem 16 rezolucija Vijeća sigurnosti bila je jedna od najjačih točaka Bushovog govora kojeg je održao pred Glavnom skupštinom UN-a prošloga tjedna: odbijanja da pristane na inspekcije oružja, rad na oružju masovnog uništenja, potpora terorističkim mrežama, činjenica da nije oslobodio ratne zatvorenike iz Zaljevskog rata, da je koristio mučenje i zatvaranje oporbenih organizacija. I tako dalje. Jučerašnje vijesti stigle su veoma brzo, upravo kada se Washington spremao započeti raspravu bez kraja i konca o ideji koju je predložila Jessica T. Mathews iz Zaklade Carnegie za međunarodni mir. U proteklih nekoliko dana, zamisao o 'prisilnim' inspekcijama bila je politička tema dana. Prihvatili su je, između ostalih, bivši držani tajnik, James Baker i Rolf Ekeus, bivši čelnik UN-ovog Posebnog odbora za Irak (UNSCOM), u nedjeljnom izdanju 'The Washington Post'-a. 'Odgovor je radikalno jačanje sustava inspekcija', pisao je Ekeus. 'Inspektore bi trebale poduprijeti snage za provedbu inspekcija koje bi se nalazile u susjednim zemljama a možda i u nekim dijelovima Iraka... Bilo kakvo iračko ometanje bilo bi popraćeno neposrednom akcijom.' Predložio je da se inspektore ovlasti da po potrebi sami narede napade, na terenu. 'Činjenica da nismo osigurali ovakvu 'prisilnu' inspekciju jedan je od razloga zbog kojeg prijašnje inspekcije nisu uspjele', pisao je Baker. Ovo je recept za apsolutnu katastrofu. Vratili bismo se igri mačke i miša koju su bili prisiljeni igrati članovi UN-ovih inspekcijskih ekipa, sedam godina prije nego je Sadam konačno izbacio iz zemlje i posljednjeg među njima, 1998. godine. U Iraku od tada nije bilo inspekcija oružja. Osim toga, možda neće biti lako privući dobrovoljce za posao inspektora. Postali bi taoci onog trenutka kada bi bila naređena vojna akcija kao odgovor na iračko tvrdoglavo ponašanje. Ako Irak sada prihvati 'bezuvjetne' inspekcije, razloga za prisilu očito neće biti. Ili će Sadam na njih pristati ili neće. Ako je odgovor negativan, ponovno imamo razloga za promjenu režima. Neki će se pitati je li George Bush bio u krivu kada se uopće obraćao Ujedinjenim narodima. Nije li u opasnosti da krene istim putem kojim je išao njegov otac, dajući toj organizaciji tako previše autoriteta. (Sjetimo se da je prvi predsjednik Bush bio taj koji je smislio frazu 'Novi svjetski poredak') I ne bi li vlada SAD-a bila u krivu da prihvati dvije rezolucije Vijeća sigurnosti za Irak, kako ih predlažu Francuzi? Ako su vrijeme i retorika pravilni, odgovor na sva ova pitanja je negativan. Bushova vlada će imati više argumenata za svoj cilj a saveznicima će moći ponuditi principe, koji su im potrebni da nam se pridruže u vojnoj akciji. Osim toga, kao što je Bush bio pitao u svom govoru: 'Hoće li se rezolucije Vijeća sigurnosti poštivati i primjenjivati ili odbacivati bez posljedica? Hoće li Ujedinjeni narodi služiti svojoj temeljnoj svrsi ili će postati irelevantni?' Dobra pitanja koja zaslužuju odgovor", piše Helle Dale.