ŠVICARSKA-LE TEMPS OD 17.9.02. IRAK I SUDBINA VIJEĆA SIGURNOSTI

ŠVICARSKA LE TEMPS 17.IX.2002. Budućnost UN-ova Vijeća sigurnosti rješavat će se u iračkom ratu "George W. Bush je kazao: rat nije daleko, osim ako Irak, prvi put nakon dvanaest godina, postupi u skladu sa svojim međunarodnim obvezama. Premda ga Sjedinjene Države žele, očito je da rata u Iraku ne bi bilo da ovisi samo o Europljanima. Europska suzdržanost nije, ili nije posvuda, rezultat nepoznavanja stvarnih mogućnosti kojima Irak raspolaže u svezi s oružjem za masovno uništavanje. Ustvari, mišljenje europskih stručnjaka o tomu malo se razlikuje od mišljenja američkih. Isto tako, u Europi nema neslaganja oko činjenice da sustav sankcija ne dopušta, ili ne dopušta više, da se obuzdavaju irački programi: ne samo da je Irak opet veliki proizvođač nafte, već i dobar dio njegova izvoza umiče UN-ovu nadzoru, a te prihode bagdadski režim može uporabiti za programe naoružavanja. (...) Budućnost Vijeća sigurnosti rješavat će se u sljedećim tjednima, a ujedno i (ne)postojanje pravila kojima se uređuje i ozakonjuje primjena sile između država. Francuska, kao stalna članica Vijeća sigurnosti, posebno je zainteresirana za očuvanje uloge VS-a, ali je i općenito zainteresirana da se zadrže granice koje ne dopuštaju neograničenu primjenu sile u međunarodnim odnošajima. Tu se zapaža škakljiva sličnost između najvećih unilateralista u Bushovoj upravi koji se to više žele riješiti bilo kakva mandata VS-a što im na ruku ide zakon jačeg, i Njemačke Gerharda Schroedera. Rekavši da se njemačko stajalište o ratu neće promijeniti, bez obzira hoće li biti rezolucije Vijeća sigurnosti ili ne, njemački kancelar prihvaća jednostrano stajalište koje se u biti ne razlikuje od Cheneyjeva. Premda mora dati prednost imperativima predizborne utrke, njemačko je stajalište paradoksalno. Francuska pak, kada bude glasovala, neće moći provoditi drukčiju politiku od većine u Vijeću, tj. SAD-a. Naime, neće biti kineskog veta (među ostalim i zbog Olimpijskih igara u Pekingu), a još manje ruskog, budući da Moskva već razmišlja o razdoblju nakon Sadama. (...) Uz, sada već nevjerojatan, scenarij američkog djelovanja bez nove rezolucije, ugled Vijeća bi se zadugo, ako ne i trajno, narušio, a time i status Francuske kao članice 'kluba petorice'. Dakako, SAD bi s razlogom mogao zaključiti da postojeće rezolucije (678, 687, a napose 1284) osiguravaju pravni temelj sličan onomu na koji se NATO, dakle i Francuska, oslanjao u pripremi za rat na Kosovu. No to je bila prava iznimka koju je uostalom relativiziralo skupno obilježje kosovske operacije; u jednostranom iračkom ratu, iznimka bi postala pravilo. Pogrješno bi, uostalom, bilo u cijelosti odbaciti zamisao o provedbi preventivnih operacija, premda za to nema jasnog pravnog temelja u Povelji UN-a: pred prijetnjom terorista koji imaju oružje za masovno uništavanje, prevencija može biti nužna pokaže li se da su druge mogućnosti za odvraćanje i uobičajene mjere prisile nedjelotvorne. Zato je SAD s razlogom pokrenuo pravu raspru nakon 11.IX., a Europljanima bi bilo korisno da se zainteresiraju za to pitanje, a ne da ga nagonski odbacuju. No raspra ne smije mimoići multilateralne ustanove ni biti loša izlika za promjenu režima. Na koncu, ne smiju se podcijeniti europske posljedice toga rata. Rađanje 'deutscher Wega' u predizbornoj utrci preko Rajne i činjenica da se mišljenje triju najvećih zemalja Unije jako razlikuje, na komičan način oslikava nepostojanje Europske unije kao čimbenika na međunarodnoj pozornici. (...) Naime, povrh razlika na međunarodnom polju, Europljane je dosad povezivala vrlo snažna zamisao o međunarodnom sustavu koji koliko god može djeluje na temelju zajedničkih utvrđenih pravila. Taj je multilateralizam ujedinio sve europske države, napose Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju. Prva i potonja su ovih dana potvrdile da su spremne zaboraviti zakonsku odluku Vijeća sigurnosti ili ju preskočiti. Jedan od rijetkih konsenzualnih čimbenika 'utjecajne Europe' (umjesto mitske 'snažne Europe') pokazuje veliku slabost. Francusko nastojanje da od VS-a načini preduvjet za bilo kakav rat protiv Iraka, posebno je utemeljeno, jer bi sporazum koji uključuje SAD naši partneri teško mogli odbaciti. Sama Njemačka će nedvojbeno, kada prođu izbori, otkriti da nije tako jednostrana. Ostajući na putu VS-a, g. Bush je uklonio golemu političku i stratešku pogibelj od unilateralnog rata. Taj korak u dobrom pravcu ništa ne govori o nastavku operacija, kao što nam ništa iz proteklog desetljeća ne dopušta da pomislimo kako je Sadamov režim kadar da se vrati u granice međunarodne zakonitosti", piše Francois Heisburg, direktor Instituta za strateško istraživanje u Parizu i predsjednik utemeljiteljskog odbora Središta za politiku sigurnosti u Ženevi.