IT - 16. IX. LA STAMPA - TERORISTI ILI BORCI ZA SLOBODU?

ITALIJA LA STAMPA 16. IX. 2002. Tko je u pravu između Wicramasinghe i Jose Marie Aznara? "Tko će na kraju biti u pravu između Jose Maria Aznara i Ranila Wicramasinghe? Između Aznara i koga? Između predsjednika španjolske vlade i njegovog kolege sa Šri Lanke. Što zajedničkog imaju Aznar i Wicramasinghe? Činjenicu da su oboje pred zaokretom u borbi svojih vlada protiv unutarnjeg terorizma. Zaokretom s kojim su se, međutim, dva čelnika suočila na različite načine, štoviše suprotne. Od tuda dolazi pitanje. Za danas je najavljen, u jednom mjestu u Tajlandu, Sattahipu, početak službenih pregovora između vlade u Colombu i takozvanih 'Tamilskih tigrova', odnosno pokreta koji je 1983. pokrenuo oružanu borbu za neovisnost sjeveroistočnog područja Sri Lanke, gdje je tamilska etnička skupina dominantna, no manjina u odnosu na cijelu zemlju. To je oružana borba koja je se pretvorila u surovi terorizam, koji je u gotovo dvadeset godina prouzročio mnogo tisuća mrtvih na obje strane. Pravi građanski rat. 4. rujna, Tigrovi su izašli iz ilegale pošto im je priznat status stranke ili političke skupine. Za razliku, prekjučer su se u Bilbaou ispaljivali gumeni meci i suzavac na manifestaciju tisuća Baska koji su prosvjedovali protiv zabrane stranke Batasuna, koju Aznar smatra pomagačem (a i nije u krivu) terorista ETA-e. Koji su, u određenom smislu, prepušteni sami sebi, odnosno zločinačkoj strategiji, bez političkog izraza s kojime mogu, kada dođe trenutak 'revolucionarnog zamora', pokrenuti mirovni dijalog. Razgovarati s teroristima? Problem je star i sigurno je politički i moralno neugodan. No kažimo da se radi o 'mjesnim' terorizmima, odnosno nacionalističkim i iredentističkim, sa specifičnim motivacijama i određenom mjerom narodne potpore, dakle mnogo različitijim od globalnog ideološko-vjerskog terorizma poput onoga Al Qaede. U 'mjesni' terorizam ulaze mnogi slučajevi koje su poslije riješili politika i povijest, od Kenije do Južne Afrike, pa do Irske (s dodatkom IRA-e u Ulsteru koji je ostao britanski, no i tamo je nakon mnogo tragedija i žalosti pokrenut mirovni proces). Drugi slučajevi ostaju otvoreni, prije svih onaj palestinski, a potom onaj baskijski. Problem jest je li represija, makar i nužna pred čistim nasiljem, dovoljna da otvori perspektive stabilnosti, i nije li prikladnija pokušati otići dalje od toga, makar to i značilo korak natrag. Rizici, naravno, postoje. Tvrdo krilo Tamila već izdajom smatra razgovore s omraženim Colombom i iz toga bi mogli proizići destabilizirajući atentati. Nešto slično oduvijek se događa u Palestini. I među baskijskim separatistima postoje 'političari' i 'vojnici', od kojih su ovi posljednji 'kobno privučeni' nasiljem i smrću. To je velika i teška dvojba za demokratske vlade ili za one bliske demokraciji. Vlada u Colombu nada se kompromisu koji će spasiti jedinstvo države, ona u Madridu, pa i uz sve svoje dobre razloge, još složenijim čini dijalog koji je već teško provediv. A koji će, prije ili kasnije, ipak biti neizbježan.", piše Aldo Rizzo.