RU-GE-kriza-Terorizam-Diplomacija-Vlada rusija-nezavisimaja od 13.9.02. napadaj rusije na gruziju RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA13.IX.2002.Moguće vojno djelovanje Rusije ne proturječi povelji UN-a i ZND-a"Prijetnje Moskve Tbilisiju dovode
na dnevni red pitanje je li moguće vojno djelovanje na tuđem području u skladu s načelima ZND-a, čiji su članovi Rusija i Gruzija. Ne proturječi li ono Sporazumu o zajedničkoj sigurnosti? Ne krši li povelju Zajednice koja ne uključuje primjenu sile (ili prijetnju primjene sile) protiv neovisnosti druge zemlje, već suradnju na temelju međusobnog dogovora? Je li Rusija trebala, prije nego je poduzela slične mjere, obavijestiti partnere iz ZND-a i uskladiti s njima svoje stajalište?Zamolili smo za komentar stručnjake za međunarodno pravo. Kao što je za 'NG' rekao direktor Središta za međunarodno-pravna istraživanja RAN-ova Instituta za državu i za pravo Igor Lukašuk, članak 51 UN-ove povelje potvrđuje pravo na samoobranu. U deklaraciji iz 1970. proglašava se načelo neprimjene sile ako to šteti teritorijalnoj cjelovitosti i političkoj neovisnosti druge države. U rusko-gruzijskoj krizi nije riječ ni o teritorijalnim težnjama ni o promjeni političke vlasti u Gruziji. Tako da Rusija,
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
13.IX.2002.
Moguće vojno djelovanje Rusije ne proturječi povelji UN-a i ZND-a
"Prijetnje Moskve Tbilisiju dovode na dnevni red pitanje je li
moguće vojno djelovanje na tuđem području u skladu s načelima ZND-
a, čiji su članovi Rusija i Gruzija. Ne proturječi li ono Sporazumu
o zajedničkoj sigurnosti? Ne krši li povelju Zajednice koja ne
uključuje primjenu sile (ili prijetnju primjene sile) protiv
neovisnosti druge zemlje, već suradnju na temelju međusobnog
dogovora? Je li Rusija trebala, prije nego je poduzela slične
mjere, obavijestiti partnere iz ZND-a i uskladiti s njima svoje
stajalište?
Zamolili smo za komentar stručnjake za međunarodno pravo. Kao što
je za 'NG' rekao direktor Središta za međunarodno-pravna
istraživanja RAN-ova Instituta za državu i za pravo Igor Lukašuk,
članak 51 UN-ove povelje potvrđuje pravo na samoobranu. U
deklaraciji iz 1970. proglašava se načelo neprimjene sile ako to
šteti teritorijalnoj cjelovitosti i političkoj neovisnosti druge
države. U rusko-gruzijskoj krizi nije riječ ni o teritorijalnim
težnjama ni o promjeni političke vlasti u Gruziji. Tako da Rusija,
misli profesor Lukašuk, ne krši to načelo. G. 1974., Opća skupština
UN-a utvrdila je definiciju agresije po kojoj se činom agresije,
među ostalim, smatra stanje kada država dopusti da se njezino
područje koristi za djelovanje plaćenika i oružanih skupina. Na
koncu, 2001., na Općoj skupštini UN-a prihvaćen je članak o
odgovornosti države za neprijateljsko djelovanje s njezina
područja.
Prema riječima Lukašuka, država koja je izložena agresiji, mora
ponajprije pokušati iskoristiti sva mirna rješenja za izlazak iz
krize. Rusija to i čini već dulje vrijeme. Sporazum o zajedničkoj
sigurnosti zemalja ZND-a ne dokida međunarodno pravo. On nudi
suradnju na uspostavi sigurnosti svojih potpisnica. No ako jedna
strana odbije suradnju, ili pak bude polazište za agresiju, stupa
na snagu spomenuti članak UN-ove povelje.
Sličnog je mišljenja i zamjenik direktora Instituta za zemlje ZND-a
Vladimir Romanjenko. On kaže da sporazum o zajedničkoj sigurnosti
zemalja ZND-a ne vrijedi za Gruziju: ona se povukla na vlastitu
inicijativu. Gruzija je istodobno članica ZND-a, tj. priznaje da
ima zajedničke interese sa zemljama Zajednice. Dakle, misli
stručnjak, sigurnost Rusije je u interesu Gruzije. Kao što je u
njezinu interesu da uništi žarišta terorizma na vlastitom
teritoriju. Rusija se ne odriče instrumenata koji vrijede unutar
Zajednice. Tako će se na skorom susretu na vrhu u Moldaviji obvezno
postaviti pitanje o Pankiškom klancu. Vrlo je vjerojatno da će se
tu, na najvišoj razini, postići dogovor koji će svima odgovarati.
Vladimir Romanjenko misli da ipak neće doći do primjene sile", piše
Maksim Glinkin.