WP 11. IX. IZGUBLJENI RAJ

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 11. IX. 2002. Izgubljeni raj "Čitava američka povijest je, na neki način, misija s ciljem podčinjavanja naše okoline, bilo tako da se osvoji teritorij ili da se druge narode natjera da prihvate naše političke i gospodarske ideale. Smatrali smo kako će ti napori poboljšati uvjete u kojima ljudi žive jačajući osobnu slobodu, napredak i prilike- i kod kuće i u inozemstvu- za mir. Za ljude koji dijele iste demokratske ideale i gospodarske prilike vjerojatnije je da bi zajedno živjeli u skladu. Prije godinu dana naučili smo da ta naša misija ima granice. Tada sam smatrao kao što to smatram i sada kako 11. rujan treba shvatiti kao kraj 1990-tih, razdoblja čiji je beskrajni optimizam prerastao u naivnost. Hladni rat bio je dobiven. Gospodarstvo je bilo u porastu. Američki koncepti političkih i gospodarskih sloboda širili su se svijetom. Započinjali smo novu eru napretka i kod kuće i u globalnim razmjerima. Užasi 11. rujna podsjetili su nas na to kako se svijet ne može lako podčiniti. Ponovno smo otkrili rašireni fanatizam i zlo. Svijet koji je sve manji nije nužno i sigurniji svijet. Stvari za koje smo se zalagali- širenje tehnologije, otvorenost granica- povećali su našu ranjivost. Činjenica da je gospodarstvo istovremeno palo u krizu samo je ojačalo naš osjećaj izgubljenog raja. Sumnjičav sam prema svim 'poukama' koje se sada izvlače a koje nadilaze ovu misao. Teroristički napad još uvijek je presvjež da bismo dokučili njegovo istinsko značenje. Posebno sam skeptičan prema anketama, koje navodno pokazuju kako su se nacionalna psihologija i politika promijenili. (...) Naravno, 11. rujan imao je i neke vrlo jasne učinke. Probudio je duboki patriotizam. Potaknuo je veće ulaganje u vojsku, povećao popularnost predsjednika i uveo 'domovinsku sigurnost' u naše rječnike. Promijenio je i domaće i vanjskopolitičke planove. Prije 11. rujna, pitanje je li Kina 'prijetnja' ili 'suparnik' bilo je veoma važno; sada nije. Postoji još bezbroj sličnih promjena. Ipak, u pogledu protekle godine najviše zapanjuje to koliko se, zapravo, malo toga promijenilo. Za većinu Amerikanaca, život se nastavio kao da se ništa nije dogodilo. Malo ih se na bilo koji način žrtvovalo. Dobrovoljaca nema a mobilizirano je malo ljudi. Pozvano je oko 130.000 rezervista a 77.000 ih aktivno sudjeluje u ratu. Porezi nisu povećani. Osim nekih grana industrije (zračni promet, turizam) i grada New Yorka, gospodarstvo nije trpjelo. Recesija u 2001. počela je prije 11. rujna. Za većinu Amerikanaca jedina istinska promjena je dulje čekanje na 'check in' u zračnim lukama. Napadi su u jednakoj mjeri otkrili koliko je nacija snažna i koliko je ranjiva. Stvar nije samo u tome što duh zemlje nije slomljen. (...) Uništenje Svjetskog trgovačkog centra moglo je uzrokovati financijski kaos. Sistemi komunikacija bili su oštećeni, banke i investicijske tvrtke osakaćene. Transakcije vrijedne milijarde dolara nisu mogle biti dovršene. Ipak, Federalna pričuva osigurala je oko 100 milijardi u obliku privremenog kredita. Sistemi komunikacija brzo su popravljeni-ili premošćeni. Činjenica da je zemlja podnijela toliko snažan i težak teroristički napad a da nije onesposobljena mogla bi spriječiti buduće terorističke napade. Strah od odmazde, kao u Afganistanu, mogao bi navesti većinu zemalja da se same obračunaju sa svojim teroristima. Tisak je proteklih godinu dana utrošio opisujući sve načine na koje smo-i vjerojatno trebamo ostati-ranjivi. Međutim, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi je li 11. rujan označio početak kraja globalnog terorizma ili to hoće li se te teoretske prijetnje jednog dana materijalizirati. Jer, rat u kojem sudjelujemo nije pravi rat u tradicionalnom smislu riječi, unatoč svoj 'ratnoj retorici'. Ne postoji jedan specifičan neprijatelj s kojim bi, u slučaju da ga eliminiramo, automatski bila eliminirana teroristička prijetnja. Čak i da sve ćelije Al Qaide budu uništene, terorističke tehnike mogu koristiti drugi: razbojničke zemlje, vjerski fundamentalisti, anarhisti, radikalni članovi organizacija za zaštitu okoliša. Značaj 11. rujna također očito ovisi o tome što se dogodi u Iraku. I tamo ima mnogo nepoznanica. Vlada ustraje na tome da Sadam Husein mora biti uklonjen jer bi uskoro mogao doći do nuklearnog oružja. Ipak, dokazi koji bi upućivali na takvo što nisu previše uvjerljivi. Bushovi kritičari smatraju kako bi rat mogao stvoriti više problema nego što bi ih mogao riješiti. Međutim, kritičari pretpostavljaju, bez dokaza, da Husein još mnogo vremena neće moći doći do nuklearnog oružja- prosuda koja bi, u slučaju da se pokaže krivom, imala katastrofalne posljedice. Preplavljeni smo teorijama. To hoće li 11. rujan postati definirajući trenutak u našoj nacionalnoj povijesti ili tek izolirani tragični slučaj ovisi o tome hoće li se hipoteze pokazati istinitima ili ne. Sada to ne možemo znati, no u tome i jest bit. Prije tek nekoliko godina, mislili smo da znamo. Mislili smo da svijet krojimo prema vlastitoj slici. To je bila čista iluzija", piše Robert J. Samuelson.