RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 11.9.02. SAVEZNIŠTVO RUSIJE I SAD-A NAKON ATENTATA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 11.IX.2002. Nepriličan brak s Amerikom "Godinu dana nakon velike američke tragedije, 11.IX.2001. nedvojbeno treba promatrati kao zaokret u svjetskom razvoju. Američki su događaji postali glavni čimbenik u promjeni globalnog odnosa snaga na planetu. Ipak, za Rusiju su ti tragični događaji i sve što je za njima došlo važni samo s jednog gledišta: Je li Rusija dobila ili je izgubila? Zato danas ne treba istraživati koliko je naša zemlja 'prihvatila demokratske vrijednosti' koje su se, tobože, učvrstile u prošloj godini, već treba pogledati geopolitički zaključni račun 'prihoda i rashoda'. Takva raščlamba pokazuje da je naša zemlja, na žalost, u minusu. Sudjelovanje Rusije kao ravnopravnog strateškog saveznika u protuterorističkoj koaliciji zapadnih zemalja prometnulo se zapravo u predaju njezina geopolitičkog položaja u zemljama srednje Azije. Vladimir Putin koji je osobno pozvao vođe bivših sovjetskih republika da se aktivno uključe u protuterorističku koaliciju i pruže Zapadu svu moguću pomoć nije tada možda ni sanjao da NATO-ove postrojbe više neće otići iz bivših sovjetskih baza i zrakoplovnih luka. Pače, sada je već riječ o vojnoj nazočnosti SAD- a na Kavkazu, napose u Gruziji. Kada je posrijedi širenje NATO-a na istok, premda se nismo previše nadali, ipak smo očekivali da naši susjedi, konkretno baltičke zemlje, neće tako brzo postati članovi te vojno-političke organizacije. A ako ih i pozovu, u samom će savezu doći do ozbiljnih promjena zbog uske suradnje saveza s Rusijom. NATO se doista pokazao 'velikodušan' pozvavši Rusiju da formalno nazoči na njezinim sjednicama kao neka vrsta partnera-promatrača koji ni na što ozbiljno ne utječe, ali je Rusija tada ponosno izjavila da se blok prometnuo u 'punopravnu dvadesetoricu'. Rusija se u načelu ničemu nije nadala ni kada je prosvjedovala protiv jednostranog američkog napuštanja sporazuma o proturaketnoj obrani, ali ga je ipak pokušala izravno povezati sa smanjenjem strateškog napadačkog oružja. Njega su smanjili, ali Amerikanci i dalje ne uništavaju, već jednostavno skladište svoje nuklearne zalihe. Okrećući se naglo prema Zapadu, ozbiljno smo računali na oprost barem dijela sovjetskog duga u zamjenu za bezuvjetnu potporu američkoj politici i konkretnu rusku pomoć Amerikancima u Afganistanu. No naši su neočekivani partneri i saveznici zaključili da obuzdavanje talibana najviše odgovara samoj Rusiji, zato ne može biti ni govora o nekom oprostu duga. Nadali smo se da će Zapad na koncu priznati Rusiju kao zemlju s tržišnim gospodarstvom. No kao da nam se ruga, takvom je zemljom priznao Kazahstan, ali ne i Rusiju. Očekivali smo da Amerika i drugi prijatelji na Zapadu neće odlagati ulazak naše zemlje u WTO. Nažalost, stalno se pronalaze novi razlozi da Rusija ne bude članica Svjetske trgovačke organizacije. Na koncu smo i sami počeli shvaćati da se ne trebamo žuriti u WTO. Naposljetku, nadali smo se poništenju davno zastarjele dopune Jacksona-Vanika, jer i ruske židovske organizacije otvoreno izjavljuju da je potpuno apsurdna. No ta dopuna vrijedi. Dapače, Amerikanci su je pokušali primijeniti u vrijeme naglog izbijanja trgovačkog rata oko izvoza 'Bushovih bataka' u Rusiju. Mogli bismo nastaviti s nabrajanjem velikih i malih ustupaka Rusije Zapadu u zamjenu ni za šta, no trebamo li ponižavati sami sebe? Ta ruski je predsjednik prije godinu dana izjavio: 'Rusija danas ne surađuje sa Zapadom da bi mu se svidjela ili da bi dobila nešto u zamjenu za svoje stajalište, kao što je bilo nekad. Mi ne pružamo ruku i nikoga ne molimo. Provodim takvu politiku samo zato što mislim da to u potpunosti odgovara ruskim državnim probitcima, a ne da bismo se nekomu svidjeli'. Istine radi, treba priznati da bi za Rusiju sve bilo isto i bez 11.IX. Naša se zemlja korak po korak kreće upravo u tom pravcu. Istina, možda bi za toliko tužnih događaja trebalo više vremena, a sve se dogodilo u godini dana", pišu Lidija Andrusenko i Olga Tropkina.