VOA 6. IX. AMERIČKO-EUROPSKE VEZE

GLAS AMERIKE - VOA 6. IX. 2002. Američko-europski odnosi nakon 11. rujna 2001. Iz Bruxellesa prilog Rogera Wilkisona. Neposredno nakon terorističkih napada 11. rujna Europa je prema Sjedinjenim Državama pokazivala simpatiju i potporu. No taj se odnos promijenio u zabrinutost i otvoreno protivljenje ideji da se rat protiv terorizma prenese na područje Iraka. Odmah nakon 11. rujna Europljani su izašli na ulice kako bi iskazali solidarnost s Amerikom koja se našla napadnuta. Francuski dnevnik Le Monde, koji inače nije poznat kao proamerički orijentiran, proglasio je na svojim stranicama: Svi smo mi Amerikanci. S druge strane NATO savez se pozvao na do tada nikada korišteni Članak 5. kojim se napad na jednog od saveznika proglašava napadom na sve. Europska unija je brzo pokrenula koordiniranu akciju protiv terorista i njihovih financijskih izvora i pojačala pravosudnu suradnju sa Sjedinjenim Državama. Usvojena je, po prvi put, i zajednička definicija terorizma i procedure za uhićenje terorista. No godinu dana kasnije veze su narušene, a kod mnogih Europljana postoji nezadovoljstvo zbog, kako je vide, sve agresivnije Amerike. Profesor Jerome Sheridan koji vodi bruxelleski centar Američkog sveučilišta kaže da mnogi Europljani nisu zadovoljni onim što doživljavaju kao tendenciju američke administracije da u akcije kreće samostalno, ignorirajući zabrinutost drugih zemalja: = To je potpuno suprotno načinu na koji rade Europljani. Njihova politička kultura je mnogo više temeljena na konsenzusu. Jerome Sheridan kaže da je europske partnere razljutilo američko odustajanje od protokola iz Kyota, uvođenje pristojbi na čelik i traženje imuniteta za američke vojnike u Međunarodnom kaznenom sudu. Međutim niti jedno od ovih pitanja nije više uzbudilo Europljane od neprestalne priče o potrebi svrgavanja Sadama Huseina putem oružane sile. Europske vlade su suglasne sa Sjedinjenim Državama da je Sadam Husein opasan, no drže da su iračke ambicije trenutno pod kontrolom. Europske vlade strahuju da bi preventivni udar na Irak dolio ulje na političke vatre koje već gore na Srednjem istoku. Europski čelnici drže da je rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba mnogo hitnije pitanje od napada na Irak, kaže profesor Sheridan: = Europljani definitivno vide korijen i terorizma i islamskog fundamentalizma u izraelsko-palestinskom sukobu. Postoji osjećaj da se ništa neće promijeniti glede terorizma dok, posebice Sjedinjene Države, ne ovladaju izraelsko-palestinskim pitanjem. Steven Everts, analitičar Londonskog centra za europsku reformu, kaže da nema ništa protiv da Sjedinjene Države koriste svoju premoćnu vojnu silu, sve dok je koriste razumno. No ističe da Europljani drže da se administracija predsjednika Busha previše oslanja na vojnu silu u rješavanju svjetskih problema umjesto da koristi silu zajedno s diplomatskim i gospodarskim sredstvima. = Potrebna je mudra mješavina. Amerika, trenutno, to ne pruža ? drži ovaj stručnjak. Nedavna ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je 75 posto anketiranih u Njemačkoj i Francuskoj protiv eventualnog napada na Irak, dok je u Britaniji to slučaj sa 60 posto anketiranih. Europski političari, naravno, moraju voditi računa o tom osjećaju javnosti. Međutim, Steven Everts smatra da ukoliko pristaše oštre politike prema Bagdadu u Washingtonu prevladaju i Sjedinjene Države napadnu Irak, dio europskih vlada ipak se neće aktivno protiviti toj akciji. Uz to neki europski političari strahuju da bi - ukoliko do napada zaista i dođe - Europljane mogao zapasti teret mirovne misije i obnove dok bi američke kompanije zgrabile unosne ugovore za eksploataciju nafte. (VOA)