VOA 6. IX. TISAK

GLAS AMERIKE - VOA 6. IX. 2002. Tisak The Christian Science Monitor u svoja dva članaka - od kojih je jedan urednički komentar - upozorava na lekcije kojih bi se Amerikanci trebali prisjetiti u vrijeme kada ih se poziva na vojnu akciju protiv Iraka. Obje lekcije datiraju iz vremena Zaljevskog rata 1991. godine, a zajednička im je brzopletost kojom su mediji preuzimali netočne podatke o Iraku i prenosili ih javnosti. Pod naslovom Razmišljajući o ratu, treba se paziti beba iz inkubatora, list podsjeća na priču koja se prvo proširila britanskim medijima uključujući i Reuters, a potom još većom brzinom i američkim, kako su irački vojnici u okupiranom Kuvajtu u bolnici izvadili bebe iz inkubatora i ostavili ih da umru od hladnoće, a same inkubatore poslali u Bagdad. Priča se pokazala posve netočnom - opovrgle su je organizacije poput Amnesty International i Middle East Watch i mnoge druge. Kako god bilo, ta je priča gotovo preko noći tadašnjem američkom predsjedniku pribavila potrebnu potporu američke javnosti uoči pokretanja Zaljevskog rata. List podsjeća i da su se neki podaci koje je podastrla tadašnja administracija pokazali vrlo brzo netočnima. Pozivajući se na top-secret satelitske fotografije dužnosnici Pentagona su objavili procjenu da se na granici prema Saudijskoj Arabiji nalazi oko četvrt milijuna iračkih vojnika i tisuću i pol tenkova koji, kako je rečeno, prijete najvećem američkom opskrbljivaču naftom. Međutim, podsjeća bostonski list, novinari floridskih novina St. Petersburg Times pribavili su fotografije sovjetskih satelita - istog područja u isto vrijeme - na kojima se vidjela samo gola, prazna pustinja. Dakle, upozorava list, kada administracija pokušava argumentirati svoje tvrdnje o nužnosti rata potrebno je otvoriti oči i dvostruko paziti na istinitost tvrdnji kojima se barata. Christian Science Monitor piše i o jednom manje znanom licu američke stvarnosti - licu gladi. Javne kuhinje, smočnice Vojske spasa i slične ustanove koje pomažu siromašnim građanima bilo namirnicama ili toplim obrocima tvrde da je potražnja za pomoći u hrani porasla u posljednjih godinu dana za 30 posto. Dapače, kažu upućeni, siromašni više ne dolaze iz redova beskućnika ili onih koji su ostali bez posla - sve veći broj među njima su redovito uposleni građani čija su primanja, međutim, tako mala da ne dostaju za hranu za čitav mjesec. Pretvoreno u brojke - čak 40 posto siromašnih u Americi čine ljudi koji rade i zarađuju, ali daleko premalo da bi ih to i prehranilo. (VOA)