IT - 5. IX. LA STAMPA - HUNTINGTON

ITALIJA LA STAMPA 5. IX. 2002. Huntington "Prošlo je gotovo deset godina od kada ste napisali 'Sukob civilizacija', članak za 'Foreign Affairs' koji je postigao veliki uspjeh, i koji je 1996. objavljen u obliku knjige i preveden na 32 jezika. Je li 11. rujan za Vas bio potvrda? = U određenom smislu jest. - Zapravo je izgledao kao savršena potvrda vaše teze: ni rat između država kao u 19. stoljeću; ni rat između ideologija kao u 20. stoljeću, već napad izolirane islamske skupine protiv simbola zapadnjačke civilizacije, Amerike. = Upravo tako, radilo se o sobama koje su se namjerno poistovjetile s jednom granom islamske civilizacije. Sam Osama bin Laden se uvijek izražavao u terminima 'borbe kultura'. - Za Osamu se, međutim, radilo o 'ratu protiv kršćana i Židova'... = Točno, no ne treba zaboraviti da se radilo o ograničenom sukobu. Kao što sam već kazao odmah nakon 11. rujna, samo ako će se islamska društva i vlade svrstati uz bin Ladena postojala bi pogibelj svjetskog sukoba. - Tijekom Zaljevskog rata jedan dio arapskog svijeta svrstao se uz bok Amerike protiv Iraka. Danas, naprotiv, pred perspektivom još jednog američkog napada na Irak, gotovo cijeli muslimanski svijet je protiv Amerike i Izraela. Je li se zaoštrio sukob između civilizacija? = Postoji potencijal za pravi sukob, pa i radi toga što su se borbi između kultura pridodala i druga dva čimbenika: eskalacija sukoba između Pakistana i Indije i druga Intifada. Muslimani cijelog svijeta poistovjećuju se s Palestincima. - Jedna čuvena rečenica Vašeg članka kaže: 'Islam ima krvave granice'. Možete li objasniti zašto? = Ne radi toga što je Islam u osnovi krvoločan. Ima više čimbenika u igri. Jedan je osjećaj kojega povijesno dijele muslimani da su bili podjarmljeni i iskorištavani od Zapada. Drugi je bijes radi konkretnih oblika zapadnjačke politike, poglavito radi potpore koju Amerika daje izraelskoj državi. Treći je čimbenik 'demografsko napuhavanje' arapskog svijeta. Najveća skupina je onih između 15 i 30 godina. Ti mladi ne nalaze posao u zemlji rođenja. Pokušavaju ići u Europu ili se daju novačiti za borbu protiv nemuslimana. Al Qaeda jako dobro plaća. - Želite li kazati da je sukob između civilizacija demografska bitka koju potiče masovna nezaposlenost mladih? = 'Stara' društva ne vode ratove. - Europa je miroljubiva zato što je stara i umorna? = Europljani su bili vrlo nasilni prije sto godina, kada je njihov demografski profil sličio onome arapskog svijeta. Pokolj Prvog svjetskog rata bio je moguć samo stoga što je bilo toliko osoba za pobiti. No nemojmo prenaglašavati taj čimbenik. 2020. ta će pojava biti smanjena i to će olakšati postizanje mirnih odnosa s Islamom. - Vjerujete li da će ako Sjedinjene Države povuku svoju potporu Izraelu, Islam izgubiti jednu od svojih 'krvavih granica'? = 'Krvave granice' odnose se na širu pojavu od sukoba između Izraelaca i Palestinaca. No ispravno je da muslimani smatraju da je SAD pristran i da SAD sigurnost Izraela drže nacionalnim interesom. - Što kazati o svim drugim sukobima koje mobiliziraju muslimane protiv nemuslimana? Bernard Lewis vidi u Islamu povijesnu reakciju starog takmaca protiv naše židovsko-kršćanske, i svjetovne nazočnosti, i svjetskog širenja oba ta elementa. = Povijesni rivalitet postoji još od sedmog stoljeća, od rođenja Islama i islamskog osvajanja sjeverne Afrike, Bliskog istoka i velikih europskih teritorija. Sve se promijenilo u 19. stoljeću, kada je zapad počeo kolonizirati Bliski i Srednji istok i nastavio to u 20. stoljeću. - Vi ste sami govorili islamskom neprijateljstvu spram zapadnih ideja: individualizma, liberalizma, konstitucionalizma, ljudskih prava, jednakosti spolova, demokracije. = Trebamo praviti razliku između raznih struja i skupina. Prirodno postoje muslimani koji dijele sve te zapadnjačke vrijednosti. No na žalost izgleda da su ti dijelovi posvuda u manjini, ali s malo vlasti i mogućnosti utjecaja. Veliki dio vlada uz islamskom svijetu su diktature. - Radi se, dakle, o koliziji između sustava vlasti? = Pitanje je zašto ne postoji demokracija u islamskim zemljama? Možda je razlog kulturalan. No ako gledamo Islama u cjelokupnosti, vidimo da je Turska, primjerice, oblik demokracije, a i Pakistan je imao demokratske oblike. Ne vjerujem da je Islam po sebi protudemokratski. - Je li samo arapski Islam protudemokratski? = Istina je da tamo ne postoji demokratska država, osim Libanona. No Libanon je bio više kršćanski nego muslimanski. Kada su se odnosi većina promijenili izbio je građanski rat. Unatoč toga postoje velike razlike između 40 islamskih zemalja. - Vi ste govorilo i o 'islamsko-konfucijanskoj' vezi, pogledajmo priljev oružja iz Kine i Sjeverne Koreje na Bliski i Srednji istok. Je li to kulturalna veza ili se radi o Realpolitici? = Temelj su zajednički interesi. Dvije su kulture vrlo različite. - Dakle, interesi imaju veću težinu od kulture? = Interesi se odnose na zajedničkog protivnika, SAD. Možda i cijeli zapad. Politika vlasti nikada ne prestaje. No pojačava se kulturom i vjerom, iako ti ne uspijevaju sve objasniti. Pogledajte savez između Turske i Izraela. - Postoji i drugi primjeri koji su u proturječju s Vašom tezom o sukobu civilizacija. Vi opisujete Rusiju kako središte 'istočnog kršćanstva'. Ne mislite li da se ta kultura sigurno premješta prema zapadu? = Od Petra Velikog Rusija je to povremeno činila. Pozapadnjačivanje i osuvremenjivanje stari su motiv ruske povijesti. No postoji i suprotan motiv, 'slavenski' motiv, prema kojem Rusija ima sasvim drugačije odredište od Zapada. Ta se struja, uostalom, može naći u boljševizmu: 'Drugačiji smo i bolji, mi smo budućnost i pokopat ćemo Zapad'. - A putinizam? = Putinizam se razlikuje od jeljcinizma, koji se ideološki i kulturalno poistovjetio sa Zapadom. Putin je samo pragmatik. Kada mu odgovara surađuje sa SAD-om. Istovremeno uspijeva činiti i suprotno, kao što pokazuje i njegova politika spram Irana, Iraka i Sjeverne Koreje. - Sukobi unutar kultura mogu biti teži od onih između kultura. S jedne je strane Irak napao Kuvajt i Iran, s druge Turska vrši pritisak kako bi ušla u kršćanski EU. = Sigurno postoje ozbiljni sukobi unutar samog Islama. Turska primjerice 20 godina pokušava ući u EU, no stalno je na listi čekanja, dok će Poljska, Češka, Letonija ući. To je stoga što EU, na temelju kulturalnih razloga, ne vjeruje da Turska treba ući. - Što je zajedničko Islamu bivših sovjetskih republika i onome Egipta i Iraka? = Svi su muslimani, i svi imaju fundamentalističke pokrete i krajnje autoritarne režime. Zanimljiva stvar u bivšem sovjetskom bloku je da se demokratizacija i gospodarska reforma kreću duž vrlo preciznih kulturalnih pravaca. Sve zemlje koje su pripadale središnjoj Europi danas pokazuju velike napretke. Pravoslavne kulture Bugarske, Bjelorusije i Ukrajine su međutim sporije u procesu reforme. No muslimanska Albanija i zemlje središnje Azije mnogo su dalje od postizanja minimalnih uspjeha u reformi. - Ne postoji li raskol u zapadnjačkom svijetu unatoč zajedničke kulture? Sukobi između Europe i SAD-a sve su češći, pogledajmo Kyoto, Haag, i odbijanje Europe da uđe u rat protiv Iraka. = Prije svega se treba praviti razlika između kulture i strukture, strukture globalne vlasti. Tijekom hladnog rata postojale su dvije supersile, sada je ostala jedna, i više od dvanaestak regionalnih sila (Europa, Kina, Rusija, Indija itd.). Između njih i supersile postaji stalni potencijal sukoba. - Dakle struktura ima veću težinu od kulture? = Nije baš tako. SAD i EU dijele zapadnjačku kulturu, no logika kulture radi protiv logike moći. Nakon 11. rujna Europljani su se osjetili dijelom zajedničke zapadnjačke kulture i pokrenuli su veliki val solidarnosti. Potom, postoji i jedan drugi aspekt sukoba vlasti. Sekundarne vlasti koje se izvlače od glavne vlasti svoje regije, oslanjaju se na SAD kao na prirodnog partnera. - Mislite li na Veliku Britaniju? = Da, obzirom, da je to i zemlja kulturalno najbliža SAD-u. No i Poljska, Ukrajina i Uzbekistan bit će stalno proamerički, jer se ne žele vratiti pod rusku prevlast. - Je li klasična politika svjetskih ravnoteža ta koja je najbitnija? = Ne, obje su stvari značajne. Najopasniji raskoli su oni u kojima se preklapaju razlike u vlasti i kulturalne razlike. SAD i EU nikada neće zaratiti jedan protiv drugoga. Indija i Pakistan to, međutim, mogu, kao i Izrael i Arapi, ili Kina i Sjedinjene Države."