RFE 4. IX. ŠEĆERNA AFERA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 4. IX. 2002. Šećerna mafija: grčevita borba za očuvanje položaja. Prilog Milana Gavrovića. U Hrvatskoj se pokušava zataškati afera koja je izbila nakon što su grčki carinici utvrdili da osječka Šećerana izvozi šećer od šećerne trske, a ne domaće repe, čime je prekršen sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom. Ovo je kraj šećerne mafije - rekao je mladi ministar za branitelje i predsjednik Nadzornog odbora osječke Šećerane Ivica Pančić kada je pukla bruka zbog izvoza šećera od trske u Grčku. To je bilo prvi puta da je jedan visoki državni dužnosnik javno ustvrdio postojanje takve mafije. Uskoro se, međutim, mogao uvjeriti da je ipak prerano, pa i naivno najavio njen kraj. U igri su prevelik novac i prejaki interesi da bi im došao glave jedan skandal; pa čak i takav koji ugrožava povlastice na bescarinski uvoz što ih je dala Europska unija. Negdje ispod žita šećerna mafija sada vodi grčevitu borbu za očuvanje položaja što se može zaključiti po dimnoj zavjesi koja se diže u javnosti. Tako se tvrdi, naravno bez ikakvih dokaza, da je u pošiljku iz Osijeka za Grčku netko podmetnuo uvozni šećer od trske. Na temelju toga odmah se zaključuje da je riječ o diverziji kojom se želi 'zamijeniti ključne igrače na hrvatskom tržištu šećera'. Zatim se upozorava da je sporni šećer prevozio jugoslavenski prijevoznik. To bi trebalo biti dovoljno za sumnju. I na kraju, kako nije važno tko je počinio tu diverziju, već za čiji račun i s kakvim motivima. A onda se citira neki anonimni sugovornik koji kaže da iza svega stoji neki austrijski koncern koji želi preuzeti hrvatske šećerane i kontrolirati cijelu regiju. Slično su reagirala i ministarstva poljoprivrede i gospodarstva kad su prije nekoliko mjeseci Italija i Austrija uvele depozit na svaku pošiljku iz Hrvatske zbog sumnje da im se bez carine prodaje jeftiniji šećer nepoznatog porijekla. Umjesto da to shvate kao upozorenje, ministarstva su patriotski dokazivala kako je u Hrvatskoj sve čisto, jedino valjda netko u Italiji i Austriji ima prljave interese. Ali i bez upozorenja iz inozemstva bilo je dovoljno indicija koje su morale navesti vlast da barem provjeri poslovanje sa šećerom. Od trenutka kad je koncem 2000. godine Europska unija omogućila bescarinski uvoz počeo je, kao gljive poslije kiše, rasti hrvatski izvoz, ali i uvoz. U godini 2001. uvezeno je sedam puta više šećera, nego godinu dana ranije. Je li njime samo zamijenjen hrvatski šećer koji je s domaćeg tržišta otišao u izvoz? Na to će se morati odgovoriti ukoliko se i ubuduće želi izvoziti u Europsku uniju koja je, usput rečeno, najveći hrvatski vanjskotrgovački partner. (RFE)