AU 5.IX.-DS-GLADNE ZEMLJE KAO POKUSNA POLJA?

AUSTRIJA DER STANDARD 5. IX. 2002. Genetički kukuruz ili glad "Smije li se država poput Zambije odreći pomoći u hrani iako dio njezinog stanovništva upravo umire od gladi? Dakako, ne smije, trebalo bi reći, država je bezuvjetno dužna brinuti o dobrobiti svojih građana. Kad se pitanje formulira drukčije, teže je odgovoriti: smije li se izgladnjelima protiv njihove volje propisati da jedu poklonjen genetski preinačen američki kukuruz kojega mi Europljani kategorički odbijamo i ne konzumiramo? Širom svijeta je povećana proizvodnja genetski preinačenih jestivih biljaka, pa ipak je genetičkoj industriji sve teže prodati te proizvode. U sjeni EU-a, koji je zapravo proglasio moratorij na genetski promijenjene biljke, na nezadovoljstvo SAD-a, sada se i države Trećega svijeta brane od tih biljaka, i stoga što će po iskustvima jedan dio tog kukuruza seljaci rabiti kao sjeme. Time se kontaminacija nepreinačenih biljaka više ne bi mogla spriječiti, tržišta (čitaj EU) bi ih otkazala a gospodarstvo zemalja u razvitku, upućeno na poljoprivredni izvoz, pretrpjelo bi velike štete. Potporu je SAD do sada dobivao tek uz ograničenja: UN-ovo poljoprivredno povjerenstvo za Afriku drži da genetski preinačeno sjeme predstavlja šansu u borbi protiv gladi, ali kaže da sjeme 'treba prilagoditi lokalnim uvjetima'. No upravo to se ne događa. S velikim odmakom najčešće genetski promijenjene biljke razvijene su za američke uvjete i trebaju visoko industrijaliziranu poljoprivredu koju zemlje u razvitku nemaju. Može se sumnjati da genetska industrija zlorabi gladne zemlje u razvitku kao polja za eksperimentiranje", zaključuje Gerhard Plott.