DW 4. IX. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 4. IX. 2002. Tisak Ako prije summita UN-a o održivom razvitku u Johannesburgu njemački tisak nije bio previše optimističan o visokim ciljevima tako opsežne teme, po njegovom završetku komentatori pogotovo ne štede s kritikama. Mittelbayerische Zeitung piše da je duh stvoren u Riu mrtav. Čak ga 60 tisuća predstavnika i više od 120 predsjednika država ili vlada nije ni željelo oživjeti na susretu u Johannesburgu. Stvorena su golema brda papira i mnogo ustajalog zraka. Kako su svi dobro znali da će se jedva pokoja zemlja pridržavati završne deklaracije koja ne obvezuje nikoga, okupljena svjetska savjest se nije mogla sporazumjeti čak ni o uobičajenim dobronamjernim lijepim riječima. Zapadni svijet trebao je izvući ispravne zaključke iz propasti procesa započetog u Riu. Ali vodećim Sjedinjenim Državama nedostajalo je svakog obzira. Iako si Božja zemlja može dopustiti najskuplji vojni stroj na svijetu, za razvojnu pomoć iz te zemlje odlazi tek 0,1 posto njihovog bruto proizvoda. Hamburger Abendblatt također je nezadovoljan iako spominje i pozitivne, ali uzaludne napore njemačkog izaslanstva. Globalni problemi kao što su siromaštvo, promjena klime ili nestanak biološke raznolikosti bivaju sve veći, ali politička hrabrost za sučeljavanje s tim problemima biva sve manja. To je gorki rezultat druge konferencije Ujedinjenih naroda deset godina nakon Ria. Susret u Johannesburgu se zato zvao i 'Rio plus 10' ali ono što je ispalo je 'Rio plus - minus nula'. U Riu se još vidio duh koji je tražio promjenu, sada je od njega jedva nešto ostalo. U dvoranama su se susretala angažirana izaslanstva kao što se i njemačko sastalo s američkim kolegama, ali i izaslanstva drugih zemalja koji su samo jedno mislila: zaboga, samo nikakvih obaveza u završnom dokumentu. Da budemo sarkastični, možda je novac potrošen u ovu mamutsku konferenciju trebalo uložiti u one zemlje koje su kočile sporazum? Ili za javne kampanje koje bi tamošnjem stanovništvu predočile probleme okoliša i razvitka - možda bi njihove vlade sljedeći put drugačije postupile, pita se dnevnik. Tisak objavljuje izjavu britanskog premijera Blaira - koja je potpuno u duhu izjave američkog ministra vanjskih poslova Colina Powella od prije nekoliko dana - o potrebi predočavanja nedvosmislenih dokaza da režim Iraka predstavlja prijetnju. Nuernberger Nachrichten piše da je najvažniji cilj pohoda koji je započeo nakon 11. rujna povećana sigurnost u čitavom svijetu. O tome je riječ pri svakom koraku i o tome se smije i mora raspravljati. Njemački kancelar i ministar vanjskih poslova nisu jedini koji ne vide smisla u upuštanje u opasnu ofenzivu s neizvjesnim završetkom, koja bi bez nekog dobrog razloga uzrokovala još više nestabilnosti i kaosa u čitavu eksplozivnu regiju koja se prostire od Hindukuša do Jordana. Westfaelischer Anzeiger osvrnuo se na krizu u eksplozivnoj regiji u Izraelu. Izraelska vojska je dobila što je htjela, piše list. Kako bi spriječila terorizam sada smije i službeno napadati i rodbinu. Naravno samo ako postoji dovoljno dokaza da rođaci surađuju s navodnim palestinskim ekstremistom. Ali dovoljno je i skriti muža na tavanu. I svejedno je je li žena znala za njegovu djelatnost ili nije. Krv nije voda. Ali izraelska vojska sama sebi puca u leđa. Čemu sve to? Samo da bi se stvorio razlog da se pojas Gaze može sravniti sa zemljom? Laku noć državi Palestinaca. Laku noć miru na Bliskom Istoku, poručuje list. (DW)