US-YU-bomba-Glasila/mediji-Obrana-Organizacije/savezi-Terorizam LAT 3. IX. nuklearka iz beograda? SJEDINJENE DRŽAVETHE LOS ANGELES TIMES3. IX. 2002.Materijal za izradu nuklearnih bombi: glavni sigurnosni rizik"Teroristi koji u rukama
imaju sastojke za izradu nuklearne bombe predstavljaju najgoru noćnu moru za domovinsku sigurnost. Tako uklanjanje obogaćenog urana, ili HEU, koji je bio dovoljan za dvije i pol bombe, iz loše čuvanog Nuklearnog instituta u Vinči predstavlja dramatičan korak naprijed u naporima da se svijet učini sigurnijim. Ipak, radi se tek o prvom koraku. Danas se plutonij i HEU-ključni sastojci nuklearnih bombi-nalaze u stotinama institucija u desetcima zemalja u svijetu. Kako je doći do tog materijala najteži dio u procesu izrade nuklearne bombe, loše čuvani materijal u cijelom svijetu prijetnja je svima i svugdje. Ipak, obvezujući standardi za globalnu nuklearnu sigurnost ne postoje a čuvanje takvog materijala varira od vrhunskog do katastrofalno lošeg. Vinča je toliko siromašan institut da su u bazenu s iskorištenim gorivom plutali mrtvi štakori(?). U svijetu postoji više od 300 civilnih istraživačkih instituta kao Vinča, koji za gorivo koriste HEU, koji je, pak, materijal od kojeg
SJEDINJENE DRŽAVE
THE LOS ANGELES TIMES
3. IX. 2002.
Materijal za izradu nuklearnih bombi: glavni sigurnosni rizik
"Teroristi koji u rukama imaju sastojke za izradu nuklearne bombe
predstavljaju najgoru noćnu moru za domovinsku sigurnost. Tako
uklanjanje obogaćenog urana, ili HEU, koji je bio dovoljan za dvije
i pol bombe, iz loše čuvanog Nuklearnog instituta u Vinči
predstavlja dramatičan korak naprijed u naporima da se svijet učini
sigurnijim. Ipak, radi se tek o prvom koraku.
Danas se plutonij i HEU-ključni sastojci nuklearnih bombi-nalaze u
stotinama institucija u desetcima zemalja u svijetu. Kako je doći
do tog materijala najteži dio u procesu izrade nuklearne bombe,
loše čuvani materijal u cijelom svijetu prijetnja je svima i
svugdje. Ipak, obvezujući standardi za globalnu nuklearnu
sigurnost ne postoje a čuvanje takvog materijala varira od
vrhunskog do katastrofalno lošeg. Vinča je toliko siromašan
institut da su u bazenu s iskorištenim gorivom plutali mrtvi
štakori(?).
U svijetu postoji više od 300 civilnih istraživačkih instituta kao
Vinča, koji za gorivo koriste HEU, koji je, pak, materijal od kojeg
teroristi najlakše mogu izraditi nuklearne bombe. Mnoge od tih
institucija nemaju dovoljno materijala da bi predstavljale
ozbiljnu sigurnosnu prijetnju. Ipak, ima i onih kao što je Vinča:
institucije koje su loše čuvane i koje imaju dovoljno materijala za
nuklearnu bombu.
Umjesto da nastojimo jačati sigurnost drugdje, treba nam program
usredotočen na 'globalno čišćenje' koji bi za cilj imao uklanjanje
materijala za bombe iz što je moguće više instituta u svijetu.
Institute u kojima materijal ostane treba dobro osigurati.
Najsigurniji oblik prevencije je pobrinuti se za to da materijal od
kojeg bi se mogla izraditi bomba ne može biti ukraden.
Takvi globalni napori čišćenja materijala za nuklearno oružje bili
bi i izvedivi i isplativi. Kao i Vinča, mnoge institucije koje imaju
materijal za potencijalne bombe više ga zapravo i ne trebaju, i
shvaćaju kako si ne mogu priuštiti da ga učinkovito i dugoročno
čuvaju. Stoga ih se može uvjeriti da se odreknu tog materijala ako
im se ponude pravi poticaji.
Program bi trebao biti dovoljno fleksibilan da svoj rad prilagođava
potrebama svake institucije napose-od plaćanja cijene odvoza
materijala, do kupnje materijala, pomaganja u preinaci
istraživačkih reaktora tako da koriste gorivo koje se ne može
koristiti u bombama, do plaćanja znanstvenika da istraživanja vrše
tako da im reaktori za istraživanje više nisu potrebni.
Program koji bi godišnje raspolagao s približno 50 milijuna dolara
u nekoliko bi godina mogao eliminirati zapravo sve najozbiljnije
prijetnje-institucije koje su istovremeno i loše čuvane i koje
imaju veću zalihu materijala koji bi se mogao koristiti za izradu
bombi.
Operacija u Vinči zorno pokazuje zbog čega nam je takav
usredotočeni, fleksibilni program potreban. Iako je u konačnici
bila uspješna, operacija u Vinči zahtijevala je više od godine dana
tajnih međunarodnih i pregovora među agencijama.
Kada je vlada SAD-a otkrila kako nema ovlasti za trošenje novca na
jedan dio operacije koji je bio od ključne važnosti za
zaključivanje sporazuma s Jugoslavijom, morala je posegnuti za 5
milijuna dolara iz privatne fondacije, 'Nuclear Threat Initiative'
(inicijativa protiv nuklearne prijetnje), koju su osnovali Ted
Turner i Sam Nunn. Slično je provedena i operacija u Kazahstanu,
1994. godine, kada je SAD zrakoplovom odvezao skoro 600 kilograma
HEU. Tada je bilo potrebno više od godine dana pregovora između
agencija, a materijal u međuvremenu nije bio čuvan.
Nakon 11. rujna, za to više nemamo vremena, i ne možemo si priuštiti
da silimo vladu da od privatnog sektora traži milostinju kako bi taj
osjetljivi materijal bio siguran. Moramo stvoriti jedno
ministarstvo sa svim ovlastima koje su potrebne da bi se taj posao
obavio i da bi se što je moguće prije smanjio ovaj opasni rizik za
sigurnost SAD-a.
Kada Kongres ponovno počne s radom nakon kolovoške stanke, Kongres
i Senat raspravljat će o pojedinostima nacrta zakona za obranu koji
bi autorizirao takve napore (iako Senat nije osigurao novi novac za
njihovo izvršenje).
U interesu vlastite sigurnosti i sigurnosti naše djece od
terorističkog nuklearnog napada, Kongres i Bushova vlada trebaju
surađivati kako bi otpočeli ubrzana nastojanja s ciljem čišćenja
svih institucija kao što je Vinča, diljem svijeta", piše Matthew
Bunn, bivši savjetnik u Bijeloj kući za nadgledanje nuklearnog
materijala.