US-NEWSDAY 30. VIII. AMERIČKA VANJSKA POLITIKA

/savezi-Ratovi SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 30. VIII. 2002. Bushova jednostrana politika može dovesti samo do neprilika "Da bismo u potpunosti shvatili u kolikoj je mjeri jednostrani pristup Bushove vlade vanjskoj politici radikalan odmak, zamislimo na tren da je ova vlada bila na vlasti krajem 1940-tih kada je Trumanova vlada stvorila Marshallov plan i NATO. Unilateralisti tog vremena - a postoji izravna veza između tadašnjih i današnjih unilateralista - protivili su se tim inicijativama. Predvodio ih je senator Robert Taft, republikanac iz Ohia, a među njegovim sljedbenicima bili su i demokrati. Svi su oni vjerovali kako Sjedinjene Države čine opasnu stvar i žrtvuju svoj suverenitet jer pristaju biti dijelom bilo kakvog zajedničkog pothvata. Zapravo, unilateralizam ima dugu povijest u vanjskoj politici SAD-a, iako je, kao što to profesor Sveučilišta Johns Hopkins, Michael Mandelbaum, piše u svojoj novoj knjizi, 'Ideje koje su osvojile svijet' (Ideas That Conquered the World), često bio krivo interpretiran kao izolacionizam. Radi se o uvjerenju koje svoje korijene ima u raširenom stavu kako je SAD izniman i u nepovjerenju prema tradicionalnoj međunarodnoj diplomaciji. SAD je posaban i ne bi si trebao dopustiti da bude korumpiran savezima i tradicionalnim suparništvima Staroga svijeta. Naravno, stvaranje saveza nakon Drugog svjetskog rata pokazalo se jednim od najkreativnijih i najučinkovitijih razdoblja diplomacije u povijesti svijeta. Surađujući s Britanijom i Francuskom kao i poraženim silama, Njemačkom i Japanom, SAD je poveo vojni i gospodarski savez koji ne samo da je održao mir u Europi nego je u konačnici doveo i do pada Sovjetskog Saveza i komunističkoga sustava. Unilateralisti su se nastavili protiviti suradnji u pitanju sigurnosti i tijekom Hladnog rata. Na primjer, politika detanta Richarda Nixona nailazila je na snažan otpor, posebice potpisivanje Sporazuma za zabranu proturaketnih sustava iz 1972. a gotovo i svaki drugi napor s ciljem kontrole oružja. Raskol unutar zemlje nije bio u tolikoj mjeri izrazit između demokrata i republikanaca koliko između unilateralista i multilateralista. A razlike su bile najizrazitije unutar republikanske stranke. No u proteklih pola stoljeća, unilateralisti su bili u manjini. Sve do sada. Očiti prijezir unutar ove vlade prema pokušajima da se izgradi savez protiv Sadama Huseina tek je najnovija, iako najozbiljnija manifestacija toga. Povlačenje iz Sporazuma za zabranu proturaketnih sustava, napuštanje sporazuma za zabranu nuklearnih ispitivanja i općenito odbijanje međunarodne suradnje na svakoj razini jedinstvena je osobina vanjske politike ove vlade. Državni tajnik Colin Powell i njegovi kolege iz State Departmenta u pozadini vode interne borbe protiv unilateralista, ali neuspješno. Ne iznenađuje ni to da su kontroverzu u pogledu Bushova stava kako bi SAD napad na Irak trebao povesti sam poveli republikanci kao Richard Lugar, republikanac iz Indiane, i Chuck Hagel, republikanac iz Nebraske, kao i bivši dužnosnici prve Bushove vlade, uključujući i dva bivša državna tajnika, James Baker i Lawrence Eagelburger. Svi su oni iz multilateralističkog krila republikanske stranke. Postoji li danas razlog da budemo skloniji unilateralnom pristupu nego tada? Upravo suprotno. Krajem 1940-tih, nakon ratnih razaranja, SAD je bio najjača svjetska sila, i vojno i gospodarski, i nitko nije bio niti blizu njegovoj moći. Danas je moć-a posebice gospodarska moć-raspoređena mnogo ravnomjernije. SAD je još uvijek najistaknutija vojna sila, nakon propasti Sovjetskog Saveza, no Njemačka i Japan su i same gospodarske sile, a gospodarstvo SAD-a ne može dominirati ostatkom svijeta. Stoga, razloga za saveze i zajedničke pothvate ima više no ikad, kao i više potrebe da se podijele tereti. Pa ipak, Bushova vlada je, čini se, odlučna sama djelovati u svijetu, čak i povesti rat protiv Iraka bez obzira na to što europski ili saveznici s Bliskog Istoka mislili o tome. Unilateralisti su potakli ogromno protivljenje planovima vlade, i u inozemstvu i kod kuće. To je svjedočanstvo vladinim diplomatskim greškama i slijepom pridržavanju unilateralističkog pristupa. Unilateralistički pristup imao bi teške posljedice da je bio primjenjen prije 55 godina. Isto vrijedi i danas", piše James Klurfeld, urednik uvodne stranice Newsdaya.