RFE 28. VIII. MONOPOLI I APELI PRI POSKUPLJENJU ENERGENATA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 28. VIII. 2002. Poskupljenje energenata: apeli i monopoli Prilog Milana Gavrovića Poskupljenje energenata u Hrvatskoj po svemu je sudeći neizbježno unatoč burnim prosvjedima sindikata i dijela oporbe. Objašnjenje predsjednika uprave INA-e Tomislava Dragičevića, zašto poskupljuje plin klasičan je primjer monopolske logike. 'Tako će se skupiti novac za nužne investicije, u prvom redu za širenje plinske mreže, pa će INA postati zanimljivija budućem strateškom partneru', rekao je na Hrvatskoj televiziji. Direktor poduzeća koje posluje u normalnoj tržišnoj konkurenciji, razmišljao bi potpuno drukčije. On bi tražio bankarski kredit, pazeći da investicija ostvari dovoljan prihod za otplaćivanje duga. Velika tvrtka kakva je INA mogla je prikupiti novac za investicije i tako da emitira obveznice s nešto većim kamatama od onih na oročenu štednju. Ali zašto se truditi i mučiti kad se može jednostavno poskupjeti plin i ne biti nikome ništa dužan. Posebice u zemlji u kojoj su monopoli u državnom vlasništvu, a njihove uprave interesno i osobno slizane s vlašću. Isti je slučaj i s poskupljenjem struje, s tom razlikom da monopolskoj Elektroprivredi novac treba za pokrivanje gubitaka, a ne za investicije. I tu bi neka tvrtka koja posluje na tržištu rezala izdatke, tražila sanacijski kredit, mijenjala organizaciju i način rada, a najvjerojatnije bi se smjenjivala i uprava. U Elektroprivredi sve ostaje nedirnuto, od menadžerskih ugovora do više tisuća automobila i rasipničkih navika, a mijenja se jedino cijena struje. Naravno, vlada s uzdignutim kažiprstom poručuje kako bi istodobno trebalo smanjiti troškove i racionalizirati način rada. Ali svi znaju da je to samo dio uobičajenog igrokaza koji se izvodi kad god se monopolskim poduzećima daje suglasnost za poskupljenje. Ponašanje monopola ne mijenja se apelima. Ovaj put čak i vlast postupa u skladu s monopolskom logikom. U tijeku je privatizacija INA-e, a na redu je i Elektroprivreda. Vlada kao vlasnik želi podići vrijednost robe koju prodaje i tako postići višu cijenu. Ali da INA gradi plinsku mrežu kreditima, potencijalni bi kupci rekli da je tvrtka zadužena i da se to mora odraziti na cijenu. Isto se odnosi i na Elektroprivredu, s time da se potrebna racionalizacija poslovanja ne može provesti toliko brzo koliko brzo Vlada želi završiti posao kupoprodaje. A kako se poduzeće s gubicima ne može dobro prodati, preostaje poskupljenje struje. Tako će vuk opet biti sit, a sudbina ovaca i tako je odavno poznata. (RFE)