NJ 28. VIII. DPA: EU UZIMA OD AFRIČKIH SELJAKA ALI I OD SVOJIH POREZNIH OBVEZNIKA

NJEMAČKA DPA * 28. VIII. 2002. Izvozne carine i subvencije istiskuju s tržišta afričke seljake "(...) Nekada su mahune iz Kenije završavale u hladnjacima europskih trgovina, a danas ne uspijevaju prijeći prepreku u vidu novih smjernica o nataloženim pesticidima u povrću, koje je EU uvela u srpnju 2000. g. Takve su smjernice tek jedna u nizu prepreka s kojima se suočavaju milijuni afričkih seljaka. Vrtoglavo visoke izvozne carine i milijunske subvencije uspješno potiskuju s europskog tržišta afričke proizvode poput rajčica, mahuna i šećera. Usprkos svečanim objavama nakon konferencija poput onih održanih u Urugvaju i Dohi, opisana se politika dosada malo mijenjala, kritiziraju seljaci i organizacije za pomoć pri razvoju. Primjerice, početkom godine britanska je organizacija Oxfam uvrstila EU 'na čelnu poziciju u ligi dvostrukih standarda'. 'EU je svjetski prvak u disciplini izvoza svojih proizvoda na tržišta Trećeg svijeta i istodobne blokade izvoza iz zemalja Trećeg svijeta na vlastito tržište - to posebno vrijedi za poljoprivredne i tekstilne proizvode', istaknuto je u izvješću 'Dvostruki standardi Europe'. EU isplaćuje godišnje svojim seljacima subvencije u visini oko 41 milijarde eura. Dok afrički seljaci u prosjeku ne zarađuju više od nekoliko stotina dolara godišnje, EU je 2000. g. poduprla svakog seljaka s oko 14 tisuća a SAD čak s 20 tisuća američkih dolara. Iskrivljivanjem mehanizma konkurencije zapadne države istiskuju s tržišta skuplje afričke proizvode - budući da nisu poduprti državnim subvencijama - i istodobno pojačavaju pritisak na afrička tržišta. Po studijama UN zemlje u razvoju gube zbog takve politike prihode koji trostruko nadilaze godišnju gospodarsku pomoć zapadnih pomagača. Tako je EU, na primjer, drugi po veličini izvoznik šećera iako su njezini troškovi u proizvodnji šećera najviši na svijetu. Šećer je u EU trostruko skuplji nego u drugim dijelovima svijeta ali izvoz je poduprt subvencijama. Potrošači i porezni obveznici u EU plaćaju odgovarajući račun od oko 1,6 milijardi eura. No, još višu cijenu plaćaju siromašne zemlje: proizvođači šećera poput Mozambika izloženi su potiskivanju s tržišta EU. Udio 17 šećerom najbogatijih afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) na europskom tržištu šećera manji je od 10 posto. Na sličan način EU kvari nekoć unosan posao proizvođačima konzerviranih rajčica iz Južne Afrike. Politikom subvencija i carinama na uvoz u visini 14,5 posto Europa se uspješno zatvara za povrće s Kapa. Dok je takva politika proteklih godina u spomenutoj zemlji već prouzročila zatvaranje više od 2000 radnih mjesta, europske konzervirane rajčice osvajaju u međuvremenu nekadašnja južnoafrička tržišta u SAD, Japanu i samoj Južnoj Africi. Pritom valja napomenuti da bi upravo prerađeni proizvodi mogli pomoći siromašnom kontinentu da sam prevlada gospodarske teškoće, izjavljuje izvršni direktor programa UN za okoliš (UNEP) Klaus Toepfer: 'Privatnim ulaganjima moramo pridonijeti produljivanju lanca eksploatacije vrijednosti u Africi. Naime, trenutno taj kontinent izvozi praktično samo sirovine; cijene gotovih proizvoda jako su atraktivne ali ne i one sirovina'. Time Afrika neprekidno izvozi eksploataciju vrijednosti u visoko razvijene zemlje, napominje Toepfer. 'Sasvim ćemo drugačije govoriti o izvozu drva iz Afrike ako ga ne budemo izvozili samo u obliku trupaca već ga uvedemo u sljedeću fazu prerade', smatra Toepfer. Isto vrijedi i za kavu, kakao i ostale poljoprivredne proizvode. No, imućne su industrijske zemlje to spriječile, podižući, primjerice, više carinu za čokoladu nego za kakao. Usprkos tome, ima i nekoliko pozitivnih naznaka. Dok su, primjerice, SAD u svibnju ove godine šokirale zemlje u razvoju najavom da će u sljedećih deset godina povećati subvencije za poljoprivredu za 70 posto - na 190 milijardi dolara, neki Afrikanci već profitiraju o sporazuma o trgovini, sročenog još za mandata prethodnog američkog predsjednika Billa Clintona. 'Zakon o prilikama za gospodarski rast u Africi' (AGOA) želi državama spremnim na reforme olakšati pristup na američko tržište. Uganda se među prvima poslužila tim zakonom - u prosincu ove godine prve bi pošiljke tekstila iz te afričke zemlje trebale krenuti na put u SAD", ističe na kraju priloga Antje Passenheim.