RFE 26. VIII. U POGLEDU GRANICA VLADA NEODLUČNA I BEZ PREPOZNATLJIVE POLITIKE

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 26. VIII. 2002. Zahtjev za Račanovom smjenom zbog Piranskog zaljeva voda je na mlin tvrdoj desnici. Prilog Ines Šaškor. Nekoliko graničnih sporova i manjih incidenata koji su se dogodili ovoga ljeta stvorili su dojam u javnosti da Hrvatska ima velike granične probleme sa susjedima. Je li doista tako? Je li nedostatak zanimljivijih ljetnih zbivanja doveo do toga da odjednom izgleda kako su hrvatske granice nedefinirane, nesigurne i ugrožene? Jedan za drugim redali su se sporovi i incidenti ? Kostajnica, Šarengradska ada kod Vukovara i na kraju Piranski zaljev. Prevlaka je ovoga ljeta mirovala, iako je to jedini predratni dio hrvatskog teritorija na kojemu su i danas međunarodne snage. Simbolične, ali ipak. Objektivno gledajući, problemi koje Hrvatska ima oko utvrđivanja granične crte na kopnu, rijekama i moru nisu veliki. Kada je riječ o granicama, osim općih načela međunarodnog prava, postoji i eksplicitno mišljenje Badinterove komisije po kojoj granice nekadašnjih republika SFRJ postaju državne granice novonastalih država. U pojedinim slučajevima Hrvatska ima i potpisane bilateralne sporazume u kojima je to načelo potvrđeno. Ni u jednom slučaju Hrvatska ne pretendira na teritorij koji nije bio u njezinom sastavu. To je objektivno snažan argument. Ali crte se utvrđuju sporazumima dviju strana, ili uz posredovanje ako drugačije ne ide. Dobar dio posla na utvrđivanju granične crte do sada je učinjen profesionalno i korektno, uz dobru suradnju sa susjedima, prije svega sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom. Sa SR Jugoslavijom taj je posao ozbiljno mogao započeti tek odlaskom Miloševićeva režima. Jedini preostali pravi problemi su ? Prevlaka, morska granica sa Slovenijom i dunavska sa Srbijom. Hrvatska diplomacija i vlada je u cijelosti zastupala sve vrijeme takozvani mekani pristup, dogovaranje je pretpostavljala javnom busanju u domoljubna prsa. To u načelu treba pozdraviti. Napravila je i neke očigledne propuste kao što je bio Račanov paraf na sporazum s Drnovšekom o Piranskom zaljevu, a da prethodno nije osigurao potporu kod kuće, niti konzultirao stručnjake. Traženje smjene premijera Račana zbog toga je legitimno, ali treba biti i jasno politički označeno. To je voda na mlin tvrdoj desnici. Treba podsjetiti da je Franjo Tuđman u Daytonu, ali i drugdje, otvoreno nudio dio D-ubrovačkog primorja za neke imaginarne hrvatske krajeve u Bosni. Prijašnji režim bio je sklon trgovanju granicama, ali u tome nije uspio. Današnji povici na Račanov gaf kao glavni razlog zaoštravanja u Piranskom zaljevu stoga je samo unutarnjopolitički folklor. Međutim sadašnja hrvatska vlast ima jedan drugi grijeh ? izostanak inicijative, odlučnosti i prepoznatljive politike koju bi profesionalno i jasno vodila. Upade slovenskih ribarica preko crte sredine u Piranskom zaljevu dočekala je bez prave strategije i pripremljenog reda poteza koji bi svjedočili da zna što hoće. U takvoj situaciji medijsko i stranačko tepanje lokalnim domoljubima koji bi uzeli stvar u svoje ruke brzo postaje popularno i prihvatljivo i široj javnosti. Svatko razuman zagovara smirivanje strasti i napetosti i povratak pregovaračkom stolu. Javnost međutim očekuje jasno zastupanje državnih i nacionalnih interesa. Ono ne znači poziv na rat. Njih treba znati zastupati. U međunarodnim odnosima postoje mehanizmi i instrumenti kojima se to postiže. Političari od formata ne prepuštaju svoj posao kavanskim domoljubima i medijskim terminatorima. Osobito ako je riječ o temama oko kojih se još do jučer ratovalo. (RFE)