US-SAD-PARLAMENT-VLADA-Vlada-Parlament-Ratovi nj 27. VIII. TAZ: sad su na putu da postanu banana-republikom NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG27. VIII. 2002.Na putu u banana-republiku"Predsjednik Bush razmatra mogućnost rata protiv Iraka i bez
odgovarajuće ovlasti koju bi mu prethodno trebao dodijeliti američki Kongres, sukladno propisima usvojenima nakon završetka rata u Vijetnamu. Očit je razlog za odustajanje od demokratskih načela pri donošenju najznačajnije odluke koju vlada neke zemlje uopće može donijeti: Bush se može još manje uzdati u potporu Kongresa no što je to bio slučaj s njegovim ocem 12. siječnja 1991. g.: već je tada ponajprije u Senatu (u kojem dominiraju republikanci) većina od 52 prema 47 bila vrlo tijesna. Čak je i tu tijesnu većinu otac Bush postigao isključivo uz pomoć laži da su gospodarske sankcije, koje je Vijeće sigurnosti UN uvelo početkom kolovoza 1990. g., nakon ulaska iračkih postrojbi u Kuvajt, 'nedjelotvorne', te da su zato 'neizbježne' vojne mjere.Studiju CIA-e iz prosinca 1990. g., u kojoj je iznesena suprotna tvrdnja i prognoza da će nastavak dosljedne provedbe sankcija rezultirati povlačenjem iračkih okupacijskih postrojba najkasnije nakon četiri mjeseca, predsjednik je tada zatajio
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
27. VIII. 2002.
Na putu u banana-republiku
"Predsjednik Bush razmatra mogućnost rata protiv Iraka i bez
odgovarajuće ovlasti koju bi mu prethodno trebao dodijeliti
američki Kongres, sukladno propisima usvojenima nakon završetka
rata u Vijetnamu. Očit je razlog za odustajanje od demokratskih
načela pri donošenju najznačajnije odluke koju vlada neke zemlje
uopće može donijeti: Bush se može još manje uzdati u potporu
Kongresa no što je to bio slučaj s njegovim ocem 12. siječnja 1991.
g.: već je tada ponajprije u Senatu (u kojem dominiraju
republikanci) većina od 52 prema 47 bila vrlo tijesna. Čak je i tu
tijesnu većinu otac Bush postigao isključivo uz pomoć laži da su
gospodarske sankcije, koje je Vijeće sigurnosti UN uvelo početkom
kolovoza 1990. g., nakon ulaska iračkih postrojbi u Kuvajt,
'nedjelotvorne', te da su zato 'neizbježne' vojne mjere.
Studiju CIA-e iz prosinca 1990. g., u kojoj je iznesena suprotna
tvrdnja i prognoza da će nastavak dosljedne provedbe sankcija
rezultirati povlačenjem iračkih okupacijskih postrojba
najkasnije nakon četiri mjeseca, predsjednik je tada zatajio
Kongresu. U aktualnoj situaciji sin ne raspolaže takvim
instrumentom manipulacije. Osim toga, u međuvremenu čak i među
republikancima vlada jača skepsa prema ratu protiv Iraka nego u
siječnju 1991. Valja također napomenuti da oni više nemaju većinu u
Senatu. Zato Bushov kabninet sada i na unutarpolitičkoj pozornici
koristi isti argumentacijski model - protivan međunarodnom pravu -
kakav je dosada već koristio u vanjskoj politici, tvrdeći da Irak
'neprekidno krši' rezoluciju Vijeća sigurnosti UN o primirju,
kojom je u ožujku 1991. dokončan rat u Zaljevu. Zato odredba o
primirju više ne obvezuje ni SAD ni ostale članice tadašnje
protuiračke ratne koalicije te one - i bez novog mandata - raspolažu
odgovarajućim ovlastima VS UN za 'nastavak' tada tek 'prekinutog'
rata, tvrdi Bushov kabinet. I američki je Kongres već dodijelio
predsjedniku odgovarajuće ovlasti za vođenje tog rata, tvrde u
predsjednikovu kabinetu. Budu li parlamentarci u Washingtonu
prekriženih ruku gledali kako im izvršna vlast sužava ovlasti, SAD
će postati banana-republikom", zaključuje Andreas Zumach.