US-E-UN-OKOLIŠ-KONFERENCIJA-Organizacije/savezi-Diplomacija-Štednja energije nj 26. VIII. TAZ: bitku za okoliš treba voditi malim potezima NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG26. VIII. 2002.Uspjeh je moguć samo uz sudjelovanje SAD"Počeo je
globalni summit o održivom razvoju. Ni na jednom dosadašnjem sastanku na vrhu UN nije se okupio tako velik broj izaslanika. U prvom su planu teme poput siromaštva, zdravlja i okoliša. Nažalost, valja strahovati da će rezultati biti obrnuto razmjerni angažmanu.Već prije samog početka odgovornost za potencijalni neuspjeh summita svaljena je u prvom redu na leđa Sjedinjenih Država - i to donekle opravdano: naime, SAD proizvode četvrtinu stakleničkih plinova čiju emisiju ljudi prouzročuju širom svijeta - dvostruko više po stanovniku nego također ne pretjerano obzirne zemlje zapadne Europe. Nadalje, vlada pod vodstvom predsjednika Georgea W. Busha blokira svaki sporazum i svaki imalo razuman prijedlog rješavanja problema klime.Usprkos tome, nema smisla prikazivat SAD kao globalnog negativca budući da Amerikanci nisu usamljeni u takvom ponašanju: Japan, Kanada, Australija i naftne države također profitiraju od rasipanja jeftinih oblika energije i pušu u isti rog. Do sljedećih
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
26. VIII. 2002.
Uspjeh je moguć samo uz sudjelovanje SAD
"Počeo je globalni summit o održivom razvoju. Ni na jednom
dosadašnjem sastanku na vrhu UN nije se okupio tako velik broj
izaslanika. U prvom su planu teme poput siromaštva, zdravlja i
okoliša. Nažalost, valja strahovati da će rezultati biti obrnuto
razmjerni angažmanu.
Već prije samog početka odgovornost za potencijalni neuspjeh
summita svaljena je u prvom redu na leđa Sjedinjenih Država - i to
donekle opravdano: naime, SAD proizvode četvrtinu stakleničkih
plinova čiju emisiju ljudi prouzročuju širom svijeta - dvostruko
više po stanovniku nego također ne pretjerano obzirne zemlje
zapadne Europe. Nadalje, vlada pod vodstvom predsjednika Georgea
W. Busha blokira svaki sporazum i svaki imalo razuman prijedlog
rješavanja problema klime.
Usprkos tome, nema smisla prikazivat SAD kao globalnog negativca
budući da Amerikanci nisu usamljeni u takvom ponašanju: Japan,
Kanada, Australija i naftne države također profitiraju od
rasipanja jeftinih oblika energije i pušu u isti rog. Do sljedećih
izbora posljedice promjene klime u Americi i u drugim dijelovima
svijeta vjerojatno neće biti toliko vidljive da na
unutarpolitičkoj razini prerastu u atraktivnu temu kao što je bio
slučaj s plavljenjem Labe u Njemačkoj. Dakle, tkogod želi nešto
pokrenuti na međunarodnoj razini, mora se pomiriti s takvim stavom
SAD i njihovih saveznika u rasipanju energije - napokon, Washington
de facto ima pravo veta na donošenje odluka u svim mjerodavnim
organizacijama.
Osim toga, mi Europljani trebali bismo prvo pomesti pred vlastitim
vratima budući da i Europska unija subvencijama tako pojeftinjuje
izvoz poljoprivrednih proizvoda da upropaštava tržišta
poljoprivrednim proizvodima širom svijeta. Čak i kada je u pitanju
promjena klime, u Europi se u međuvremenu formirala većina koja će
rađe pričekati nego da izdvoji samo jedan jedini euro za kakve mjere
štednje energije ili zaštite prirode.
Ne preostaje ništa drugo nego početi sa sitnim koracima. Pritom
valja napomenuti da je 'sitan korak' u svjetskim mjerilima vrlo
relativan pojam: riječ je o hitno potrebnim pojedinačnim mjerama.
Primjerice, izdvajanje nekoliko milijari eura godišnje za uspješno
istrebljenje malarije odnosno opskrbljivanje čistom pitkom vodom
velikih dijelova najsiromašnijih zemalja značilo bi pomoć za
milijune ljudi. Nadalje, čak će i aktualna američka vlada teško
uskratiti potporu takvim konkretnim mjerama. U svakom slučaju,
neće tako kategorično uskratiti potporu kao što je bio slučaj u
omraženom napadu na američki stil života, poznatom pod nazivom
'zaštita klime'", ističe na kraju uvodnika Reiner Metzger.