DW 26. VIII. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 26. VIII. 2002. Tisak Prvo suprotstavljanje pred kamerama kancelara Gerharda Schroedera i kandidata Edmunda Stoibera je gotovo bez iznimke na naslovnim stranicama njemačkih listova - ali i komentari dvoboja podjednako su slični u mnogim listovima. Uglavnom se nabraja čega jučer nije bilo - a prije svega nije bilo jasnog pobjednika. Hamburger Morgenpost piše da je bilo dosadno. Od 90 minuta 'dvoboja kandidata' napola se moglo zabavljati jer su glavni kandidati još jednom pokušali opširno predočiti glavne smjernice stranaka. Ali i napola zainteresirani politički građanin o tome već može pjevati pjesmicu. Stariji se mogu sjetiti kako su letjele iskre kada je nešto mlađi John Kennedy kao terijer napadao i raskomadao Richarda Nixona, dok jučerašnji program treba što prije zaboraviti. Nije učinilo boljim ni što je izazivač Stoiber uvijek u rečenicama izjavljivao kako će 'još jednom sasvim jasno', 'sasvim otvoreno' ili, kako već, još nešto užasno važno reći. Naravno da je Schroeder koji je zauzeo stroži stav bolje izgledao. A da Stoiber hoće biti - kako je rekao - 'veličanstvenom njemačkom narodu' super kancelar - o dragi Bože, naravno da mu vjerujemo. Die Welt se osvrnuo se na oblik televizijskog dvoboja. Nijemci rado bacaju i žito sa kukoljem, piše list. Ljutimo se zbog medijalizacije i trivijalizacije politike, jadikujemo kako više nije važan sadržaj nego samo pakiranje i kukamo zbog američkih uvjeta. I kada pred televizorima sjedi jednako toliko Nijemaca kao da je finale Svjetskog prvenstva, jer se napeto očekuje nešto što je u središtu pozornosti običnog građana: politika kao pozornica. Birač je potrošač, političar je proizvod i što je na kraju krajeva u tome toliko loše? I Njemačka je već odavno medijska demokracija i to nije dugoročno štetilo politici. Najzastupljenjija međunarodna tema u njemačkim listovinma danas je susret na vrhu Ujedinjenih naroda koji danas počinje u Johannesburgu. Ostsee-Zeitung vidi u tome sličnosti s televizijskim dvobojem pred izbore. Susreti na vrhu Ujedinjenih naroda pripadaju političkom krajoliku kao i dvoboji kandidata za kancelara pred televizijskim kamerama - mnogo buke, ništa obavezujuće, a ipak je čitav svijet uzbuđen. Kada deset dana sto predsjednika država ili vlada budu raspravljali o budućnosti planete mogu se očekivati samo poznati stavovi i mnogo medijske buke. Ne mnogo više od toga. To ima svoje razloge, a Sjedinjene Američke Države - najdraži neprijatelj ekološkog lobbyja - čak nisu ni najveće. Moramo priznati da je Božja zemlja na čitavom svijetu rekorder po smeću koje proizvodi i najveći kočničar obnovljivih resursa. Ali čak i ako sve industrijske zemlje smanje emisiju ugljičnog dioksida za 5 posto u odnosu na 1990. godinu, a ne u odnosu na 2012. kako se to tražilo u Kyotu - ukupno bi stanje bilo dramatično. A od toga je međunarodna zajednica dalje nego što je ikad bila. Bremer Nachrichten također od Johannesburga ne očekuje značajan napredak. Susret na vrhu je na najboljem putu dovesti samoga sebe do apsurda: s obzirom na pompu, sudjelovanje i troškove ovaj je susret popis kvantitativnih superlativa tako da kvalitativni napredak silom prilika mora potonuti u mulj diplomatskih kompromisa. Održivost je kao ekološki i razvojni pojam razmjerno jednostavno definiran: ni jedna država i ni čovjek ne smije potrošiti više prirodnih resursa, a ni uništavati više okoliša nego što je zemlja sposobna nadoknaditi. Ali ako se sjetimo te definicije onda se u Johannesburgu nije okupio sud koji bi zaštitio okoliš i razvoj, nego će to postati tulum samih zločinaca. (DW)