NJ 24. VIII. FR: TEMMA SUMMITA U JOHANNESBURGU: VODA I ENERGIJA

liš/ekologija NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 24. VIII. 2002. Granice summita "'Granice rasta' stavljene su ad acta. Uoči samog globalnog sastanka na vrhu u Johannesburgu, gdje će od ovog ponedjeljka 180 država pregovarati o budućnosti čovječanstva i Zemlje, Rimski je klub objavio blagovijest: privreda može na našem globusu proizvesti i daleko veće blagostanje, ne iscrpljujući istodobno resurse i ne uništavajući eko-sustave. Upravo intelektualni pogon, koji je prije 30 godina šokirao svijest svojom mračnom vizijom iscrpljivanja zaliha energenata i sirovina, izazvavši time raspravu o okolišu na globalnoj razini, emitira danas pozitivne signale. No, u zabludi je tko vjeruje da su Kasandre iz Rimskog kluba odjednom odjenule ruho kozmetičarki istine. Naime, i znanstvenici, poduzetnici i političari, udruženi su tom klubu, dobro znaju da je - gledano iz perspektive ekologije - već pet minuta poslije dvanaest. Znaju da se sve više produbljuje jaz između siromašnih i bogatih, između Sjevera i Juga na globusu koji će uskoro morati na svojim plećima nositi devet umjesto dosadašnjih šest milijardi ljudi. No, članovi Rimskog kluba danas su deklarirani optimisti kada je o napretku riječ: dosljedna preorijentacija na djelotvorne tehnike i obnovljive oblike energije te prijelaz s industrijskog na Internetom premreženo društvo znanja može donijeti rješenje, tvrde oni. Ono obuhvaća snažan rast za najsiromašnije zemlje radi srednjeročnog poravnavanja nejednakosti u raspodjeli blagostanja i dostatan rast za otvaranje dovoljnog broja radnih mjesta u razvijenim državama - i to uz ekološko opterećenje koje neće pretjerano napregnuti prirodne sustave, napominju oni. Doduše, slično je mišljenje, nažalost, prevladavalo već 1992. g. u Rio de Janeiru, na sastanku na vrhu UN o budućnosti Zemlje. Usprkos tome, proizgrana je prilika za pozitivan pomak, koji je najavila dotada najveća svjetska konferencija nakon završetka hladnog rata. Vodeća gesla desetljeća nisu bili okoliš i razvoj već globaizacija i slobodna trgovina sukladno prioritetima industrijskih država i profitera ekološke i socijalne eksploatacije zemalja u razvoju. Bilanca koju moraju svesti sudionici sastanka na vrhu UN više je nego otrežnjujuća: doduše, stvoreni su međunarodni zakoni kao smjernice za budućnost - uključujući konvencije o zaštiti klime i raznovrsnosti biljnih i životinjskih vrsta. Skiciran je i nacrt za razvoj koji će štediti okoliš - riječ je o 'Agendi 21'. U građanskom društvu formirao se i pokret koji je dobro međusobno povezan i potkovan u tematici i nije spreman prepustiti donošenje odluka o budućnosti Zemlje isključivo političarima i velikim koncernima. No, materijalni su pokazatelji loši: 1,2 milijarde ljudi živi u uvjetima ekstremnog siromaštva; 800 je milijuna ljudi pothranjeno; više od jedne milijarde ljdi nema pristup čistoj vodi. S druge se strane zaoštrava ekološka situacija: emisija stakleničkih plinova i dalje se povećava, obradive su površine i svjetska mora izloženi pretjeranoj eksploataciji te postupno propadaju, raznovrsnost biljnih i životinjskih vrsta bilježi trend pada a prašume nestaju tempom koji oduzima dah. Usprkos rezultatima iz Ria, produbljen je jaz između teorije o održivom razvoju i odgovarajuće prakse. Zato će sljedeći sastanak na vrhu, koji će upravo biti održan u Johannesburgu, imati smisla samo ako budu dogovoreni konkretni ciljevi i usvojeni rokovnici za ostvarivanje ekološki prihvatljivog rasta. Neodređenih priopćenja kojima nijedna zemlja u razvoju ne može ništa kupiti ima već dovoljno. 'Tamošnjim je ljudima dosta iznevjerenih obećanja', izjavljuje UN- ov manager za okoliš Klaus Toepfer te je raspoloženje uoči globalnog summita sve više obilježeno napetošću. Nakon prekršenih obećanja iz Ria, očekivanja zemalja u razvoju veća su nego ikad dosad dok na drugoj strani posebno SAD kao predvodnica država- kočničara zasada odbijaju nove obveze koje bi trebale preuzeti industrijske zemlje, kao i konkretne ciljeve, povezane s konretnim rokovima za njihovo ostvarenje. Danas više ne postoji alternativa ni za strategiju planera summita - koji, valja napomenuti, nisu uspjeli polučiti pripremne odluke gotovo ni za jedno važno pitanje - da tvrdoglavo ustraju na tek nekoliko ključnih tema. Odluke o energetskim i pitanjima vezanim uz vodu bit će mjerilo učinkovitosti sastanka u Johannesburgu. Izaslanici će se moći vratiti svojim kućama uzdignutih glava samo ako, primjerice budu donesene obvezujuće odluke o osjetnom povećanju udjela obnovljivih oblika energije na globalnoj razini u roku od 10 do 15 godina na 15 posto, kao što predlaže Europska unija. Oslanjanje - sukladno dosadašnjoj praksi SAD-a - isključivo na dragovoljne projekte poduzeća, općina i nevladinih organizacija, verificirane 'johannesburškim pečatom' bilo bi identično bankrotu politike.(...) Međunarodna politika održivog razvoja oduvijek je bila težak posao ali je od 11. rujna postala gotovo nemoguća zadaća jer su SAD kao svjetski policajac postale još nepristupačnije za odgovarajuće inicijative. Usprkos tome, spomenuta politika nema alternativu - žele li političari spriječiti da aktualna zbivanja završe novim hladnim ratom - ovaj put između Sjevera i Juga. Tvrdi se da iz Washingtona u novije vrijeme stižu pozitivniji signali. To je dovoljan razlog za samosvjestan nastup EU i zemalja u razvoju. Naime, inteligentne strategije mogu proširiti granice rasta ali i granice spoznaje", naglašava na kraju komentara Joachim Wille.