BERLIN, 22. kolovoza (Hina(AFP) - Službena filmašica Trećeg rajha Leni Riefenstahl slavi u četvrtak 100. rođendan u, s obzirom na dob, dobrom zdravlju.
BERLIN, 22. kolovoza (Hina(AFP) - Službena filmašica Trećeg rajha
Leni Riefenstahl slavi u četvrtak 100. rođendan u, s obzirom na dob,
dobrom zdravlju.#L#
Riefenstahl je rođena 22. kolovoza 1902. u Berlinu. Bavila se
uspješno sportom, a nakon toga upisuje studij umjetnosti. Najprije
je početkom 20-ih godina prošloga stoljeća zaokuplja ples, a zatim
se okušala i kao glumica u filmovima Arnolda Francka koji je bio
specijalist za filmove o alpinizmu.
Svoju je odlučnost i ambicioznost jasno iskazala glumeći bez
dvojnika u filmovima u kojima je trebalo biti planinski akrobat -
"Zatvorenici planine" (1929) i "Oluja na Mont-Blancu" (1930). Već
1932. u filmu "Plava svjetlost" ona je glumica, producentica i
koredateljica.
Nastupi i govori Adolfa Hitlera impresionirali su 31-godišnju
Riefenstahl koja, za samo nekoliko mjeseci, postaje režimska
filmska autorica. 1934. snimila je dugometražni film "Trijumf
volje" koji je zapravo bio propaganda kongresa
nacionalsocijalističke stranke u Nuernbergu.
Dvije godine potom u Berlinu se održavaju Olimpijske igre i
Riefenstahl snima dvodijelni dugometražni film "Olimpijada". Taj
je film požnjeo zanimanje i priznanje u cijeloj Europi, a američka
ga je poslijeratna kritika ocijenila remek-djelom. U filmu se slave
snaga i ljudsko tijelo, ali nezaobilazno i nacistička ideologija.
Film je doživljen kao umjetnička i tehnička inovacija, a "nije bio
naručen od Hitlera niti je predstavljao propagandu", kazala je
Riefenstahl u listopadu 2000., u trenutku izlaženja njezine
biografije "Leni Riefenstahl: pet života".
Tijekom Drugog svjetskog rata ona je režirala film "Dolina" za
potrebe kojega su korišteni deseci Roma iz koncentracijskih
logora, a nakon snimanja su u njih i vraćeni.
Po završetku rata istražno je povjerenstvo Riefenstahl
okvalificiralo kao "simpatizerku" Hitlerova režima, no nije bila
osuđena. Premda je rijetko davala interviewe, u više je navrata
kasnije izjavljivala da je bila "naivna" u svome odnosu prema
Hitlerovu režimu, ali je odbijala odgovarati na pitanja o svome
životu u to doba.
Posvetila se u poslijeratno doba fotografiji, a zatim i podmorskom
snimanju pa je često boravila na Crvenome moru i na Maldivima.
Ronilački je ispit položila sa 72 godine.
Život od sto na sat doveo ju je u ožujku 2000. u Sudan gdje je
preživjela helikoptersku nesreću. U toj je zemlji snimala
dokumentarne filmove o Nubijcima kojima je posvetila više albuma
fotografija, a potrudila se i naučiti njihov jezik.
Premda zbog prošlosti neomiljena u vlastitoj zemlji, nije ju
željela napustiti, pa se nastanila na jezeru Starnberg južno od
Muenchena. Svoju je umjetničku publiku uglavnom pronašla u
inozemstvu, a nedavno je za visokotiražni "Bild" izjavila da "ne
želi dugo vremena odvajati na spavanje" jer je "čeka još toliko
projekata".
(Hina) ii bnš