RU NG 19. VIII. 2002. RUSKI SAVEZNICI RUSIJE

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 19. VIII. 2002. Stari novi saveznici Rusije Moskva u perspektivi može predvoditi 'osovinu zla', piše Mihail Timofeev. Uskoro, 11. rujna navršava se obljetnica terorističkih napada u dvama američkim gradovima Sjedinjenih Država - New Yorku i Washingtonu. U povodu tih događaja Bijela je KUća razvila nepomirljivu bitku protiv međunarodnog terorizma. U posve novu epohu je stupio i odnos Kremlja i Bijele Kuće. Stajališta Rusije i SAD-a su se u ocjeni većine događaja međunarodnoga života poklapali češće nego što su ona bliskih saveznika kao što su Washington i NATO. Moskva je pošla u susret Washingtonu skoro po svim točkama borbe s terorizmom u svjetskim razmjerima - sve do vojne nazočnosti SAD-a i njegovih saveznika u Srednjoj Aziji. Međutim, u posljednje je vrijeme među dvjema stranama došlo do stanovitog otrežnjenja. Linija razdvajanja se proteže kroz Iran i Irak. Krajem prošlog tjedna je američki list Washington Post istaknuo da je nedavni spor između američkih i ruskih dužnosnika o tijeku moskovskih sastanaka pokazala da je glavni politički prioritet Rusije za Vladimira Putina onaj gospodarski. Čineći ustupke u strateškim pitanjima, nekoć nezamislive za kremaljskog vođu, Putin je pokazao da zauzvrat očekuje od Zapada gospodarske ustupke, i na jednak je način pokazao i u čemu ne želi popuštati, kad to može izazvati gospodarske gubitke za Rusiju. Moskva, drže u Washington Postu, razvukla je crvenu nit glede nuklearne suradnje s Iranom. Razlog leži u čeku na 800 milijuna dolara od Teherana i mogući novi ugovori. Više od toga, dok je Washington nastojao od Putina izvući suglasnost na svrgavanje iračkog predsjednika Saddama Huseina, Rusija je imala još veći poslovni interes prema naftnim poljima Iraka, nego nuklearnoj industriji Irana. O tome svjedoči učvršćivanje suradnje između Moskve i Bagdada u sferi otkrivanja i obrade naftnih izvora, što izaziva neskrivenu ogorčenost Bijele Kuće. Danas su u Iraku vrlo jake pozicije ruskih naftnih kompanija LUKOJL-a, Rosnefta, Tatnefta, Slavnefta, CTK-a. Posebno je jaka pozicija LUKOJL-a, koji nadzire nalazište Zapadna Kurna, koja se smatra najvećim u svijetu. Ruski su naftaši zauzeli i niz drugih nalazišta u čekanju skidanja međunarodnih sankcija, što komplicira situaciju američkim kompanijama. O pojačavanju moskovsko-bagdadske suradnje svjedoči i činjenica da obje strane kane u skorom razdoblju potpisati dugoročni sporazum o gospodarskih suradnji vrijedan 40 milijarda dolara. U deset godina bi se realiziralo 67 ugovora iz sfere nafte i plina, transporta i komunikacija. Ali ih to ne jamči otplaćivanje iračkog duga Rusiji u vrijednosti 6-7 milijarda dolara. Istodobno mnogi stručnjaci i analitičari sumnjaju u valjanost bliskoistočnoga i srednjoistočnoga vektora ruske vanjske politike. Na tome putu, Kremlj bi se teoretski mogao naći uskoro na neočekivan način na omrznutoj 'osovini zla', budući da je u stanovitoj alijansi i s Irakom i Iranom, te Sjevernom Korejom, kao i Tadžikistanom i Bjelorusijom. Ali najavljeni vojni napada na Irak i dovođenje na vlast iračke opozicije mogu poništiti sve sporazume Moskve i Bagdada i izazvati političke i materijalne gubitke. Isto se može dogoditi i s novom iranskom suradnjom. Dakle, karta s kojom Rusija ide u poslove s dvije najrazvikanije zemlje 'osovine zla' prilično je riskantna, a uspjeh je prilično fluidan. Ali se Rusija već naučila privikavati na ekonomske i političke rizike.