DW 16. VIII. KANDIDATI EU-A U ŠKRIPCU NAKON AMERIČKE PONUDE

DEUTSCHE WELLE - DW 16. VIII. 2002. Nakon američke ponude kandidati za EU nalaze se u škripcu Komentar Gerde Meuer Međunarodni kazneni sud u Haagu i dalje je sporan i o njemu se još uvijek vode rasprave. I dok se sredinom srpnja vjerovalo kako će suprotna stajališta o tom ambicioznom svjetskom sudu biti riješena kompromisom u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, Amerikanci sada pokazuju kako, unatoč dogovorima, čine sve kako bi mu onemogućili rad. Čine to s arogancijom jedine još preostale velesile prema geslu: Eto vam vašeg međunarodnog suda, za Amerikance on neće biti nadležan. Washington - da bi postigao svoj cilj - pritišće na druge države i zahtijeva potpisivanje bilateralnih ugovora kako bi se američkim vojnicima i dalje jamčio imunitet. Prijeti smanjivanjem vojne i druge pomoći, podriva rad Suda. I pritom uspijeva u svojem naumu. Na primjer u Rumunjskoj koja je s Washingtonom dogovorila obostrani imunitet svojih državljana pred ICC-om. Europljani reagiraju začuđeno, dapače iritirano na američku kampanju potrage za saveznicima protiv Međunarodnog kaznenog suda. Ona izaziva razmirice, prije svega među budućim članicama Europske unije. Sklapanje bilateralnih ugovora kandidata sa SAD-om zapravo se ne bi trebalo ticati EU-a. Uostalom deset budućih članica suverene su države. Osim toga veliki projekt proširenja Unije time neće biti ugrožen. Ali Petnaestorka koja se svom snagom zauzimala za osnivanje Međunarodnog kaznenog suda pokušaj Washingtona da buduće članice pridobije na svoju stranu drži obmanom. Države su se našle su se u neugodnoj i vrlo teškoj situaciji - bolje rečeno između dvije vatre. S jedne strane žele biti integralni dio europske vanjske politike, ali i pripadati zapadnom vojnom savezu. Moraju se dakle odlučiti što im je važnije - ideja Europe ili članstvo u transatlantskom savezu. Rumunjska kojoj izravno ne predstoji pristup EU-u zbog toga se odlučila stati uz rame sa Sjedinjenim Državama te se izjasniti protiv Međunarodnog kaznenog suda. Bukurešt se potajno nada snažnoj potpori na predstojećem NATO-ovom sastanku na vrhu u Pragu gdje će pasti odluka o budućim članicama zapadnog obrambenog saveza. I unatoč tomu što još uopće nije jasno koje će i koliko zemalja doista biti primljeno u NATO, Amerikanci vješto koriste različite interese. Dok su još u nedavnoj protuterorističkoj borbi marginalizirali Sjevernoatlantski savez, u Pragu ga još jednom žele staviti u prvi plan, ali i jasno staviti na znanje kako se bez njih u tom savezu ništa neće pomaknuti s mjesta. Sve zajedno ponašanje Amerikanaca izgleda apsurdno. Čemu ono dramatično natezanje u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda prije nekoliko tjedana ako ostvareni sporazum nema vrijednosti, nego ga se čak i potkapa. Čemu trošenje vremena, energije i diplomatskih napora kada je bilo dovoljno jasno reći ne. Postići svoj cilj ucjenom i pritiskom prljav je i izvan svega nepotreban posao. Ali unatoč svim opravdanim kritikama na račun SAD-a jedno bismo pitanje ipak morali postaviti: Trebali li nam uopće Međunarodni kazneni sud? Nema li svijet možda već dovoljno instrumenata kojima bi mogao spriječiti masovne ubojice i zločince? Ako je tako, onda smo rasprave o tom pitanju trebali povesti prije deset godina kada je međunarodna zajednica odlučila - zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama - osnovati Međunarodni kazneni sud. (DW)