ZAGREB, 14. kolovoza (Hina) - Centar za zaštitu ljudskih prava zatočenih i nestalih građana Hrvatske i članova njihovih obitelji -Apel traži od Međunarodnog komiteta crvenog križa (MKGK) objavu imena svih osoba koje su njegovi
izaslanici u razdoblju od 1991. do 1996. posjetili u zatočeništvu na područjima bivše Jugoslavije, s popisom onih za koje nemaju saznanja da su razmijenjeni.
ZAGREB, 14. kolovoza (Hina) - Centar za zaštitu ljudskih prava
zatočenih i nestalih građana Hrvatske i članova njihovih obitelji -
Apel traži od Međunarodnog komiteta crvenog križa (MKGK) objavu
imena svih osoba koje su njegovi izaslanici u razdoblju od 1991. do
1996. posjetili u zatočeništvu na područjima bivše Jugoslavije, s
popisom onih za koje nemaju saznanja da su razmijenjeni.#L#
U povodu desete obljetnice velike razmjene ratnih zarobljenika pod
nadzorom MKGK-a, Centar u apelu podsjeća da je još uvijek nepoznata
sudbina 1348 zatočenih, nasilno odvedenih i nestalih hrvatskih
branitelja i civila.
Iz dokumenata MKGK-a vidljivo je da su tijekom šest godina na
prostorima bivše Jugoslavije izaslanici MKGK-a prvi put posjetili
i registrirali 44.370 zarobljenika - 5.550, 14.435, 15.285, 4130,
4500 i 470 po godinama od 1991. do 1996, tvrde u Centru.
Dodaju da je iz tih dokumenata vidljivo i da je tijekom šest godina
pod nadzorom izaslanika MKGK-a razmijenjeno 21.430 zarobljenika,
dok se za 22.940 posjećenih i registriranih zarobljenika tvrdi da
nisu razmijenjeni pod njihovim nadzorom.
Centar drži da MKGK ima njihova imena, datum posjeta i mjesto
zatočenja (logori), te ime odgovorne osobe, odnosno zapovjednika
logora.
"Objavljivanjem traženih podataka otvorio bi se put i mogućnost
rješavanja mnogih sudbina jer je, nažalost poznato da su mnogi
zarobljenici ubijeni", kaže se u apelu.
Centar Apel moli da se ti podaci dostave svim zainteresiranim
stranama (obiteljima zatočenih, nasilno odvedenih i nestalih
hrvatskih branitelja i civila).
OD MKGK-a se traži i da, suglasno Ženevskim konvencijama, podsjeti
SRJ na obvezu isporuke posmrtnih ostataka svih hrvatskih
branitelja i civila sa svom pripadajućom dokumentacijom, a koji su
pokopani u okolici mjesta nekadašnjih srpskih logora kao što su oni
u Sremskoj Mitrovici i Novom Sadu.
"Mogli bi pitati zašto su Srbi uopće držali u zarobljeništvu ljude
kojima čak nisu znali identitet, a posebice zašto su ih ubili",
navode u Apelu.
Napominju da su se svi poginuli i ubijeni lako mogli identificirati
preko otisaka prstiju, budući je u Beogradu postojala i postoji
baza podataka s otiscima prstiju svih punoljetnih građana s
područja bivše Jugoslavije do 1991.
(Hina) pp/tr sšh