FR-MK-ministri-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi FR le figaro od 1.8.02. Čašule o novim krojačima granica FRANCUSKALE FIGARO1.VIII.2002. Tko se na Balkanu plaši Europe?"Europeizacija Balkana je tema koja zadnjih deset godina
zaokuplja europsku i svjetsku javnost. Tragični događaji koji su prethodili Daytonskim sporazumima i koji su povezani s raspadom bivše Jugoslavije, imaju zajednički nazivnik koji je na europskom tlu povijesni anakronizam: pokolji puka i masovne grobnice kojih, prema izvješću Tadeusza Mazowieckog, ima 426 na čitavom području bivše Jugoslavije.Logika pokolja i 'etničkog čišćenja' prevladavala je u čitavom tom razdoblju, onemogućavajući svaki pokušaj uljuđenog dijaloga. Tu je ubojitu logiku trebala zaustaviti prva 'humanitarna akcija' koju je međunarodna zajednica predvodila na Kosovu i na čitavom području Savezne Republike Jugoslavije, akcija u kojoj je malena zemlja, Makedonija, imala jednu od glavnih uloga.Makedonija gdje već dva stoljeća postoji tradicija višeetničkog života koja je pokazala da ona može biti izvor europeizacije Balkana, prihvatila je četiristo tisuća albanskih izbjeglica s Kosova, očitujući jaku privrženost humanitarnim načelima. Povrh
FRANCUSKA
LE FIGARO
1.VIII.2002.
Tko se na Balkanu plaši Europe?
"Europeizacija Balkana je tema koja zadnjih deset godina zaokuplja
europsku i svjetsku javnost. Tragični događaji koji su prethodili
Daytonskim sporazumima i koji su povezani s raspadom bivše
Jugoslavije, imaju zajednički nazivnik koji je na europskom tlu
povijesni anakronizam: pokolji puka i masovne grobnice kojih,
prema izvješću Tadeusza Mazowieckog, ima 426 na čitavom području
bivše Jugoslavije.
Logika pokolja i 'etničkog čišćenja' prevladavala je u čitavom tom
razdoblju, onemogućavajući svaki pokušaj uljuđenog dijaloga. Tu je
ubojitu logiku trebala zaustaviti prva 'humanitarna akcija' koju
je međunarodna zajednica predvodila na Kosovu i na čitavom području
Savezne Republike Jugoslavije, akcija u kojoj je malena zemlja,
Makedonija, imala jednu od glavnih uloga.
Makedonija gdje već dva stoljeća postoji tradicija višeetničkog
života koja je pokazala da ona može biti izvor europeizacije
Balkana, prihvatila je četiristo tisuća albanskih izbjeglica s
Kosova, očitujući jaku privrženost humanitarnim načelima. Povrh
toga, njezina je privrženost humanitarnim načelima izazvala
pozitivan paradoks: premda nije bila članica NATO-a, Makedonija je
tada djelovala kao članica te organizacije, čvrsto uvjerena da će
se zaustaviti logika terora i etničkog čišćenja.
Kakvo je stanje danas, dvije godine nakon te akcije? U Saveznoj
Republici Jugoslaviji, nakon demokratske smjene Miloševićeva
krvavog režima i njegove predaje Međunarodnome kaznenom sudu za
bivšu Jugoslaviju, novi čelnici pokušavaju vratiti zemlju na put
reforma kako bi uspostavili demokraciju i tržišno gospodarstvo,
uređujući buduće srbijansko-crnogorske odnose na demokratski
način i uza snažnu potporu Europske unije. Naprotiv, područje
Kosova, pod međunarodnim protektoratom, postalo je zapravo
'etnički čista' sredina, unatoč naporima međunarodne zajednice
čija je zadaća bila povratak srpskih izbjeglica i promicanje
višeetničkog društva.
Što se dogodilo u Makedoniji? Prošle je godine ona podnijela jednu
od najtežih kušnja u svojoj povijesti, jer je bila žrtva nametnute
krize koja je prijetila sukobom i opetovanjem krvave povijesti
Balkana u zadnjih deset godina. Važno je istaknuti da je kriza
izbila u času kada su Republika Makedonija i SR Jugoslavija
potpisale sporazum o razgraničenju između dviju zemalja,
uključujući granicu duž Kosova, koji Milošević nije htio potpisati
tijekom svoje vladavine.
Međutim, tradicija i obrazac višeetničkog života po kojemu su
Albanci, Turci, Romi i druge nacionalne manjine zajedno s
Makedoncima desetljećima sudjelovale u izvršnoj, zakonodavnoj i
pravosudnoj vlasti, još su jednom pokazali da je Makedonija
najeuropskija zemlja na Balkanu.
Važan znak koji govori da Europa i njezina načela žive u Makedoniji
jest potpisivanje i provedba temeljnog Ohridskog sporazuma.
Ohridski sporazum može biti temeljni kamen europske budućnosti
Balkana, budući da je Makedonija prva balkanska zemlja koja je uz
pomoć međunarodne zajednice znala pobijediti logiku šovinističkog
nasilja koje je bilo i, nažalost, još uvijek je uzrok
isključivosti.
Nažalost, danas se čuju glasovi koji dolaze preko Atlantika, ali i
iz Europe, koji tvrde da promjena granica na Balkanu radi stvaranja
'etnički čistih' država ne treba biti zabranjena tema.
Tako 'analitičar' International Herald Tribunea kaže da u
Afganistanu ne treba opetovati pogrešku s Balkana: rješenje je u
utvrđivanju etničkih granica u višeetničkom Afganistanu kako bi se
učvrstila i stabilizirala 'zemlja koja je višestoljetni problem'.
Ne zaboravivši dodati kako još uvijek ima vremena da se takvo
rješenje primijeni na Balkanu.
Držeći se istog razmišljanja, ali izravno i bez okolišanja,
'stručnjak' CIA-e na Balkanu kao jedino rješenje vidi promjenu
granica na dijelu Balkana, predlažući da Makedonija nestane. Sve to
podsjeća na nekadašnju nagodbu 'velikih' oko Poljske koji su je,
želeći jamčiti njezinu sigurnost, potpuno izbrisali sa
zemljovida.
U tim pogibeljnim zamislima, novi 'krojači granica' više ne govore
o postojanju Republike Makedonije čiji bi se dijelovi priključili
novim entitetima koji se već zovu 'albanska zona' i 'balkanska
federacija pravoslavnih slavena'. Po mišljenju tih 'stručnjaka' za
balkanska pitanja, nova podjela regije na temelju 'novog Daytona'
omogućila bi trajan mir na osnovi 'etnički čiste sigurnosti'.
Istodobno, albanski zastupnici u novom kosovskom parlamentu
prihvatili su izjavu koju je kasnije poništila UN-ova uprava na
Kosovu, a kaže da je granica između Republike Makedonije i Savezne
Republike Jugoslavije 'nezakonita, nevažeća i da se o njoj mora
ponovno pregovarati'!
Jesu li ti stručnjaci izvukli pouke koje su se uvijek izvlačile iz
balkanske povijesti, napose pouke zadnjih deset godina: svaki
pokušaj promjene granica na Balkanu uvijek je doveo do istog
scenarija, rata, terora, pokolja i razaranja.
S druge pak strane, prijedlozi i razlozi jednih i drugih u korist
'etnički čiste sigurnosti' besmisleni su: potpunom preinakom
makedonske, albanske i srbijanske granice jedni žele stvoriti
čisti albanski entitet kako bi se branili od organiziranog
kriminala; drugi, tj. organizirani međunarodni kriminal želi usred
Europe stvoriti svoju državnu enklavu koja će mu, kao oruđe trajne
nestabilnosti, pobijana od svih, ali i agresivna iz istog razloga,
osigurati nadzor zahvaljujući kaosu i dugoročnoj nazočnosti.
Zato balkanske zemlje i međunarodna zajednica moraju odlučno reći
ne tim planovima koji bi mogli uzdrmati regiju, idući dalje jedinim
putem trajnog mira na Balkanu: putem koji se temelji na načelu
poštovanja i nepovredivosti granica. Jedina moguća perspektiva
regije je europska, a podrazumijeva načelo integracije na temelju
snošljivosti i suradnje, umjesto logike novih podjela i zatvaranja
u nove entitete koji će se pretvoriti u 'etnički čista geta'.
Francuski časopis je početkom ožujka 2001. objavio napis pod
naslovom: 'Makedonija, ideal kojemu prijeti pogibao'? Danas, kada
neki predlažu bolesnu zamisao o uništenju Republike Makedonije,
svatko bi se trebao zapitati: ne bi li Europa bez Makedonije bila
ideal kojemu prijeti pogibao?", piše makedonski ministar vanjskih
poslova Slobodan Čašule.