GB-DE-izbori-Glasila/mediji-Politika vb-the daily telegraph-31. VII. njemački pogled na europu VELIKA BRITANIJATHE DAILY TELEGRAPH31. VII. 2002.Njemačka mapa EuropeKancelar Schroeder pozdravit će se s Berlinom idući tjedan kako bi
započeo ranije predizbornu kampanju, i to turnejom po Njemačkoj. Nakon što socijaldemokratima sve više opada popularnost u istraživanjima javnog mnijenja, a vrijeme istječe jer se 22. rujna približava, Schroeder će najvjerojatnije pasti kao najgori njemački kancelar od Kiesingera. Dolazi Edmund Stoiber, bavarski premijer, koji je na čelu konzervativne koalicije Kršćanskih demokrata i mlađeg partnera, njegove vlastite stranke Kršćanske unije. Po čemu će Stoiberova vlada razlikovati od Schroederove? Stoiberova će koalicija najvjerojatnije morati uključiti i Slobodne demokrate koji su tradicionalno polagali pravo na ulogu ministra vanjskih poslova i vice-kancelara. Ovoga će se puta možda i razočarati: Kršćanski demokrati, obezglavljena, ali najveća stranka, inzistirat da njihov bivši čelnik Sch?uble postane ministar vanjskih poslova. Slobodni demokrati sebe smatraju liberalima, njihov potpredsjednik Moellemann je pak održao nekoliko odlučnih
VELIKA BRITANIJA
THE DAILY TELEGRAPH
31. VII. 2002.
Njemačka mapa Europe
Kancelar Schroeder pozdravit će se s Berlinom idući tjedan kako bi
započeo ranije predizbornu kampanju, i to turnejom po Njemačkoj.
Nakon što socijaldemokratima sve više opada popularnost u
istraživanjima javnog mnijenja, a vrijeme istječe jer se 22. rujna
približava, Schroeder će najvjerojatnije pasti kao najgori
njemački kancelar od Kiesingera. Dolazi Edmund Stoiber, bavarski
premijer, koji je na čelu konzervativne koalicije Kršćanskih
demokrata i mlađeg partnera, njegove vlastite stranke Kršćanske
unije. Po čemu će Stoiberova vlada razlikovati od Schroederove?
Stoiberova će koalicija najvjerojatnije morati uključiti i
Slobodne demokrate koji su tradicionalno polagali pravo na ulogu
ministra vanjskih poslova i vice-kancelara. Ovoga će se puta možda
i razočarati: Kršćanski demokrati, obezglavljena, ali najveća
stranka, inzistirat da njihov bivši čelnik Sch?uble postane
ministar vanjskih poslova.
Slobodni demokrati sebe smatraju liberalima, njihov
potpredsjednik Moellemann je pak održao nekoliko odlučnih
neliberalnih govora (...). Zbog toga je Stoiber "ispao" sasvim
umjeren, a pokušaj ljevice da ga označi kao desnog demagoga nije
polučio uspjeh. Schroeder se bez sumnje nada uspjehu koji je
ostvario na izborima 1980., kada je Schmidt bez problema pobijedio
Straussa - posljednjeg Bavarca na dužnosti kancelara, inače
ozloglašenog antikomunista.
Stoiber sigurno nije Strauss, ali nije ni njemačka inačica Margaret
Thatcher. Unatoč njegovoj euroskeptičnoj retorici Stoiberova
vlada će ići sličnim smjerom - puzajućeg federalizma: Bavarska se
ne mora bojati ukidanja države-nacije u korist "Europe regija".
Stoiberova Njemačka pokušat će smanjiti nezaposlenost na pola
(sada 4 milijuna), i to s pomoću njegove bavarske formule,
kombinirajući subvencije i protekcionizam, i to s naglaskom na
meritokraciju i poduzetništvo. Njega više zanimaju mikroekonomske
reforme koje se Kohl i Schroeder nisu usuđivali provesti, ali
bavarski korporatizam neće riješiti nepregledne probleme bivše
Istočne Njemačke. Prezadužena, preregulirana, birokratska
Njemačka nastavit će zaustavljati europski rast.
Najveći utjecaj koji će Stoiberova vlada imati mogao bi biti na
pitanju proširenja EU. Milijune Nijemaca protjerali su Česi i
Poljaci nakon 1945. Stoiber (koji je oženjen nekadašnjom
izbjeglicom) najavio je da će Beneševe dekrete proglasiti
nezakonitim. Čehe ljuti što se njihovo članstvo u EU uvjetuje
ukidanjem Beneševih dekreta, dok Poljaci strahuju da bi se nešto
slično moglo i od njih zahtijevati. Oni ističu da su sami Nijemci
provodili znatno gora etnička čišćenja u Istočnoj Europi (...)
Zadiranjem u cjelokupni poslijeratni sporazum bi, osim stvaranja
odvjetničkoga raja, probudilo duhove etničkih sukoba za koje
Stoiber kaže da ne želi uznemiravati. Ti zahtjevi zapravo su više
vezani za odgađanje ulaska njemačkih istočnih susjeda u EU, (...),
a manje s pitanjem ljudskih prava. (...)