NJ 30. VII. SZ: POWELLOVA SAMOSVOJNA POLITIKA?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 30. VII. 2002. Powell protiv bukača "Powellova doktrina dobila je ime po bivšem vrhovnom zapovjedniku američkih oružanih snaga a crpi svoju mudrost iz suprotnostima obilježenih iskustava iz rata u Vijetnamu i rata u Zaljevu. Ta mudrost glasi: ne upleći se u sukobe u inozemstvu osim ako su od ogromne važnosti za američke interese; ako se već upleteš, učini to uz punu potporu domaće javnosti i uz angažman pune vatrene moći. Vrhovni zapovjednik Powell postao je u međuvremenu američkim ministrom vanjskih poslova, konstatirajući u toj ulozi da politika zahtijeva više nijansi kada su vaša nadležnost odnosi među državama. Time je Powell suprotstavljen svom šefu, američkom predsjedniku, koji voli izravan govor i time ubire veliki pljesak u SAD. Ta je suprotnost tako izražena da je u Washingtonu već tjednima prognoza o preostalim danima Powellova mandata sastavni dio uobičajenog trača. Powell se osjetio primoranim da u uskom krugu opovrgne svoju navodnu namjeru o podnošenju ostavke, što je pak smjesta našlo svoj put do novina. Powell pokazuje da ga odlikuje ustrajnost: u Indiji i Pakistanu pregovara - uz veliku sklonost detaljima - među dvije sukobljene strane, koje najviše priželjkuju upravo da se sila-zaštitnica Amerika odluči za jednog od dva borbena pjetlića. Zatim je Powell iznenada pozvao na razgovore u Washington izaslanstvo palestinske autonomne uprave, osujetivši time planove američkog predsjednika, koji je posljednji put na sastanku na vrhu skupine G-8 u Kanadi istupio filipikom u prilog moralno jasnom i oštrom stavu prema Palestincima, istaknuvši da bi njihov vođa Arafat trebao potonuti u politički zaborav. Powellova poruka upućena je svima u Washingtonu koji žele voditi grubu politiku. Nekoliko tjedana prije no što je Bush objavio svoju teoriju o izolaciji Arafata, Powell je izrekao kasnije često citiranu rečenicu: 'Kako ga (Arafata) ignorirati? Ako kažete da ne postoji, a on postoji, nećete ništa postići. Samo gubite vrijeme, ništa ne radite a mi si to ne možemo priuštiti'. Postavlja se pitanje koliko će još dugo ministar vanjskih poslova moći voditi samosvojnu politiku. Powell oprezno revidira predsjednikovu direktivu o Arafatu, pregovara a ne zahtijeva, preferira nijanse. Sasvim načelno zalaže se za politiku uključivanja Amerike u međunarodnu zajednicu te za usuglašavanje stavova sa saveznicima. Time slijedi tradiciju američke vanjske politike koja je uvijek težila maksimalnom mogućem broju savezika, ne zahtijevajući da moralna jasnoća po američkom ukusu mora biti važeće načelo i za ostatak svijeta. Powellova je samostalnost njegova snaga jer štiti predsjednika od njega samog. Pitanje je koliko će još dugo Bush smatrati da mu je potrebna zaštita", ističe na kraju komentara Stefan Kornelius.