BE-vojska-Politika RU NG 29. VII. 2002. Belgija za novi NATO RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA29. VII. 2002.Belgijska inicijativa je izazvala nezadovoljstvo 'starijih drugova' u Europskoj Uniji, piše Evgenij Grigorjev."Premijer Belgije Gue
Verhovstadt neočekivano se zauzeo za dopunu Europske Unije vlastitom vojnom organizacijom. S time u vezi je predložio zemljama EU-a dogovor o 'uzajamnim i zajedničkim jamstvima sigurnosti', ujedinjavanje oružanih snaga i vojnih financija, stvaranje zapovjedništva radi samostalne provedbe europskih operacija za prevladavanje kriznih stanja. Te zamisli se nalaze u pismu od tri stranice, čije je izvornike belgijski premijer uputio francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu i premijeru Velike Britanije Toniju Blairu, a kopije ostalim predsjednicima zemalja EU-a radi informiranja. Tako je Belgija 'uvrijedila' velike države poput Njemačke i Italije, koje se pitaju zašto su povlaštene Francuska i Velika Britanija. Verhovstadtovo pismo ponovno otvara sveto pitanje o stanju unutar NATO-a poslije 11. rujna te o europskim izlazima iz njega, o čemu se zasad ne usude otvoreno govoriti u glavnim kontinentalnim središtima saveza. Sjevernoatlantski savez i njegovi članovi (osim
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
29. VII. 2002.
Belgijska inicijativa je izazvala nezadovoljstvo 'starijih
drugova' u Europskoj Uniji, piše Evgenij Grigorjev.
"Premijer Belgije Gue Verhovstadt neočekivano se zauzeo za dopunu
Europske Unije vlastitom vojnom organizacijom. S time u vezi je
predložio zemljama EU-a dogovor o 'uzajamnim i zajedničkim
jamstvima sigurnosti', ujedinjavanje oružanih snaga i vojnih
financija, stvaranje zapovjedništva radi samostalne provedbe
europskih operacija za prevladavanje kriznih stanja.
Te zamisli se nalaze u pismu od tri stranice, čije je izvornike
belgijski premijer uputio francuskom predsjedniku Jacquesu
Chiracu i premijeru Velike Britanije Toniju Blairu, a kopije
ostalim predsjednicima zemalja EU-a radi informiranja. Tako je
Belgija 'uvrijedila' velike države poput Njemačke i Italije, koje
se pitaju zašto su povlaštene Francuska i Velika Britanija.
Verhovstadtovo pismo ponovno otvara sveto pitanje o stanju unutar
NATO-a poslije 11. rujna te o europskim izlazima iz njega, o čemu se
zasad ne usude otvoreno govoriti u glavnim kontinentalnim
središtima saveza. Sjevernoatlantski savez i njegovi članovi (osim
Velike Britanije) pokazali su se, zapravo, nepotrebnima Americi u
protuterorističkoj akciji u Afganistanu. U tome Europljani vide
slabljenje uloge NATO-a kao kolektivnoga instrumenta i namjeru
Washingtona da se koristi saveznicima od slučaja do slučaja samo
kao izdvojenim elementom. Osim toga, iz niza razloga usporila se
realizacija takozvane opće vanjske i unutrašnje politike EU-a i
stvaranje europskih snaga za brzo djelovanje sastavljane od 60
tisuća vojnika. Sve to skupa je potaknulo Verhovstadta da pokrene
inicijativu za stvaranje dopunskih jamstava sigurnosti u okvirima
Europske Unije preko njezina učvršćenja, kako se to predviđalo i u
raspuštenom Zapadnoeuropskom savezu, pomoću fiksiranih obveza o
uzajamnoj pomoći.
Teško da se belgijski premijer nada brzom uspjehu svojih
prijedloga. Ali oni kao minimum mogu utjecati na izradbu preporuka
o budućnosti zajednice, koje izrađuje Europsko Vijeće. U drugim
središtima europskih zemalja njegove prijedloge drže
'zanimljivima', ali po vremenu i sadržaju - neugodnima.
Pri tome se pozivaju na Irsku. Kako je poznato, referendum u toj
otočnoj zemlji otklonio je odluke summita EU-a u Nici o prijamu
novih članova zbog stavaka o zajedničkoj obrambenoj politici, iako
je u prihvaćenim dokumentima učinjen izuzetak koji spominje 'vojnu
neutralnost Irske'. Za studeni je predviđena nova anketa za Irce. U
vez s time govorilo se kako Belgija pomaže protivnicima dogovora iz
Nice.
Moguće je, međutim, pretpostaviti da razlozi zbunjenosti izazvane
Verhovstadtovom inicijativom leže u nečem drugom. Belgijski
prijedlozi su objavljeni uoči Praškog summita NATO-a, na kojemu će
se raspravljati o širenju saveza te novim američkim zahtjevima od
Europljana za povećanje vojnih proračuna. Belgijski se premijer,
naravno, neće boriti protiv NATO-a. Njegovi se prijedlozi mogu
tumačiti i kao težnja koncentraciji europskih mogućnosti radi
njihove uspješnije uporabe za pomoć SAD-u. Ali sama orijentacija na
povećanje potencijala europske samostalnosti u vanjskim i
obrambenim stvarima izgleda u očima pravovjernih zastupnika
bezuvjetnog utapanja u NATO-u i podređivanja strategiji SAD-a - kao
neumjesna alternativa.