VB-THE INDEPENDENT 29. VII. BRITANIJA SE OPIRE AMERIČKOJ INTERVENCIJI U IRAKU?

VELIKA BRITANIJA THE INDEPENDENT 29. VII. 2002. Koliko god bio okrutan režim, Britanija ne smije poduprijeti invaziju na Irak "Čak niti prošlotjedni impresivni govor premijera, kojim nije kazao ništa, nije mogao prikriti činjenicu da Tony Blair sjedi na dvije stolice od kojih se svaka nalazi na drugoj strani jaza koji se sve više širi. Možemo pretpostavljati da zna kako bi rat protiv Iraka bio loša stvar. Napokon, on je sam imenovao novog nadbiskupa od Canterburya koji je u svoj proglas kojim se kandidirao za to mjesto uključio osudu skorašnjega rata protiv Iraka. S druge strane, zna i to da bi javno se suprotstaviti predsjedniku SAD-a o tom pitanju oslabilo britanski utjecaj u svijetu. Stoga čeka da se nešto dogodi, ponavljajući fraze 'akcija nije imanentna' i 'još ništa nije odlučeno'. Čimbenici koji kompliciraju stanje, jednostavan izbor strana čine složenim. Sadam Husein predstavlja prijetnju - Kurdima, mnogim Iračanima, svojim susjedima i Izraelu, iako teško da je prijetnja samom SAD-u. Krši rezolucije UN-a koje bi trebale zaustaviti njegov rad na oružju masovnog uništenja. Činjenica da UN nije uspio nametnuti svoje rezolucije više je rezultat prava na veto u Vijeću sigurnosti nego prirode nagodbe na kraju Hladnog rata. Pitanje komplicira i činjenica da se mnogi od protivnika invazije na Irak protive bilo kakvoj vojnoj akciji općenito, čak i tome da se zone zabrane letenja (...) ne ukinu. Istodobno su i previše skloni vjerovati iračkoj promičbi, koja SAD i njegove saveznike drži odgovornima za skapavanje od gladi mnogih među iračkim narodom, dok odgovornost za to snosi Bagdad. Obzirom na sve to, razlozi protiv bilo kakvog pokušaja 'promjene režima' invazijom i dalje uvelike prevladavaju. (...) I vladini pravni savjetnici tvrde kako bi status invazije prema međunarodnom pravu bio u najmanju ruku sumnjiv. Postoji jasna razlika između bombaških ciljeva, kao što su poznate lokacije na kojima se radi na kemijskom, biološkom ili nuklearnom oružju (...) i kopnene invazije koja bi za cilj imala svrgnuti predsjednika Sadama. UN nije dao odobrenje za ovo zadnje, a nije vjerojatno ni da će to učiniti. Blairu je to poznato - bio je glavni zagovornik rata na Kosovu, koji slično tako nije dobio eksplicitno odobrenje UN-a. Taj je sukob svoju legitimnost crpio iz vrste 'zajedničkog prava' međunarodnih odnosa koje dopušta ograničenu intervenciju u internim sukobima država kako bi se spriječio genocid ili drugi zločini protiv čovječnosti. Ipak, tvrdokorni članovi Bushove vlade zapravo predlažu ekvivalent pohodu na Beograd s ciljem svrgavanja Slobodana Miloševića. Presedani postoje, kao što je slučaj kada je Tanzanija izvela invaziju na Ugandu kako bi svrgnula Idi Amina 1979., no oni su akciju morali obaviti brzo i bez većeg prolijevanja krvi, a rezultat je morao biti jasan. Ništa od ovoga ne može se primijeniti na Irak. Čak i u slučaju da se akcijom SAD-a u Bagdadu na vlast može postaviti vjerodostojan režim - a takvih kandidata nema u pričuvi - učinak na arapsko mnijenje bio bi katastrofalan. I previše Amerikanaca vjeruje kako invaziju na Irak opravdava 11. rujan, iako prihvaćaju to da Sadam nije imao ništa s tim napadima. Užasna je istina ta da počinitelji 11. rujna ne bi željeli ništa više do masovne uporabe sile kršćanskog Zapada protiv muslimanskog Iraka. Već samo i zbog tog razloga ratu bismo trebali reći ne", stoji u uvodniku lista.