NJ 25. VII. SZ: CIAMPI PROTI BERLUSCONIJU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 25. VII. 2002. Čuvar Quirinala "Talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi signalizirao je autoritativnu odlučnost. Učinio je to na svoj način - vrlo uljudno i bez primjese spočitavanja adresatu poruke ali jasno i precizno. U službenoj poruci predsjednicima dva doma talijanskog parlamenta Ciampi je podsjetio na zakon koji će zajamčiti pluralizam, slobodu mišljenja i nepristranost talijanskih televizijskih postaja i novina. No, stvarni je adresat Ciampijeve opomene bio premijer Silvio Berlusconi u čijim se rukama koncetrirala nedopustivo velika medijska i izvršna moć. Berlusconi je pak morao još i supotpisati opomenu s Quirinala - poput školarca koji obećava da će se popraviti. Po talijanskom ustavu predsjednik može uputiti svoje zahtjeve izravno parlamentu. No, dosada su se državni poglavari izuzetno rijetko koristili tim instrumentom. Slične su poruke poslane samo deset puta u talijanskoj poslijeratnoj povijesti a Ciampi se dosada suzdržavao od upotrebe tog instrumenta. Činjenica da je sada ipak posegnuo za njim pokazuje da vrlo ozbiljno pristupa navedenom problemu. Premijerovo supotpisivanje posebne opomene sastavni je dio službene procedure ali Berlusconi je vrlo vjerojatno uočio suptilno poniženje koje je Ciampi povezao s prividno sasvim formalnim činom: naime, premijer je žurno objavio da se 'potpuno slaže' s predsjednikom. Jamstvo pluralizma i slobode mišljenja središnji je problem Berlusconijeve vlade. Ciampi je to shvatio od samog početka te se već u nekoliko navrata jasnim riječima osvrnuo na ta pitanja. Doduše, činjenica da Ciampi kratko prije ljetne stanke zahtijeva usvajanje zakonskog propisa pokazuje također da se vrhovni čuvar u Rimu osjeća dužnim nešto konkretno poduzeti. Naime, sve su njegove opomene dosada više ili manje ignorirane. Berlusconijeva je pak koalicija proteklih tjedana kroz parlament progurala zakon o navodnom rješavanju sukoba interesa između dužnosti u vladi i poduzetništva, koji uistinu ne zaslužuje taj naziv: umjesto da ograniči Berlusconijevu medijsku moć, spomenuti zakon dopušta premijeru, istodobnom vlasniku tri televizijske postaje i nekoliko listova, da i dalje uglavnom nastavi svoje poduzetničke aktivnosti. Kao da to nije dovoljno, Berlusconi je proteklih dana nagovijestio da namjerava prigrabiti još veće ovlasti u državi. Želi uvesti predsjednički sustav po uzoru na onaj američki i sam zasjesti na novoustoličeni predsjednički položaj. Pritom bi predsjednik po Berlusconijevu planu trebao dobiti opsežne operativne kreativne ovlasti. No, u talijanskom sustavu ne bi istodobno u ulozi korektiva funkcionirao i snažan parlament usporediv s onim američkim a iz poznatih razoga loš bi bio i položaj sedme sile, kontrolnog čimbenika - riječ je o slobodnom novinstvu. Tako bi predsjednik mogao upravljati po miloj volji kao u slavnim vremenima monarhije: bilo bi to ustoličenje kralja Silvija I. Rasprave u vladinim krugovima otišle su već tako daleko da se činilo da je Ciampi u mislima već umirovljen. 81-godišnji predsjednik nije više mogao tolerirati opisanu progresivnu demontažu svog položaja. U svojoj je poruci naveo konkretne upute što bi spomenuti zakonski propis trebao obuhvatiti: uz kontrolu državne tv-postaje RAI istaknuo je i nadzor privatnih, Berlusconijevih postaja, te jamstvo o pravima manjina i jednake medijske prilike i za oporbu. Berlusconi je ovlaš objavio da je odgovarajući zakon odavno u izradi. No, Ciampi mora pripaziti da uistinu bude prihvaćen propis koji će trebati ozbiljno shvatiti. U protivnom će proigrati svoju čuvarsku dužnost u Rimu a tom bi slučaju Berlusconi imao ubuduće slobodne ruke", upozorava na kraju komentara Christiane Kohl.