ŠVICARSKA-LE TEMPS OD 23.7.02. NASTAVAK O AMERICI - VOJNA MOĆ SAD-A

ŠVICARSKA LE TEMPS 23.VII.2002. Svjetska vojska "(...) G. 1999. kandidat George Bush izložio je svoj vojni program pred časničkim zborom Citadela u Južnoj Karolini. Teksašanin je najavio pretvorbu vojske u 'pokretniji i smrtonosniji sustav koji će se moći brže raspoređivati'. Obećao je 'revoluciju u vojnoj tehnologiji', želeći izbaciti naraštaj oružja koji nije pokazao velik uspjeh. Premda govor nije napisao Paul Wolfowitz, ovaj je u njemu imao prste. Još je 1992. u Pentagonu sudjelovao u izradbi važnog dokumenta pod nazivom 'Defense Planning Guidance'. Bio je to dugoročni plan američke strategije. 'Naš je glavni cilj, rekao je, spriječiti pojavljivanje novog suparnika, bilo to na području bivšeg Sovjetskog Saveza ili negdje drugdje'. 'Guidance' je izazvao zabrinutost u Europi: nije li to dokaz da Sjedinjene Države žele pokorne partnere? Europljani su jako dobro razumjeli. Ovih je dana Donald Rumsfeld u časopisu 'Foreign Affairs' napisao da ratovanje u koaliciji koju predvodi SAD može biti uspješno, ali da koaliciju 'ne smije predvoditi odbor'. To je pouka koju je Pentagon izvukao iz rata na Kosovu, gdje se s partnerima iz NATO-a moralo raspravljati o svakom cilju bombardiranja. To se više neće dogoditi. Američka će vojska imati neograničenu premoć i neće dijeliti zapovjedništvo. Tako misli uprava, premda to ne kaže. Kada se u Pentagon uselila nova republikanska momčad, znala je da najavljena 'revolucija' neće proći bez otpora. Govor u Citadelu najavio je da će u smeću završiti oružje proizvedeno u tijeku i nakon hladnog rata: generali koji su ih rabili, industrija i njezini prijatelji u Kongresu poludjeli su. 'Revolucija' je promijenila ime u 'preustroj': svi sustavi koji se uvode moraju biti prikladni za preinaku; drugim riječima, moraju poticati razvoj vojske u pravcu 'pokretljivog, smrtonosnog obrasca koji je kadar da se brzo rasporedi', a predlažu ga teoretičari. Glavni je stožer, želeći pokazati nezadovoljstvo, izjavio da se svo oružje dade preinačiti. U ljeto 2001., generali i civilna uprava Pentagona počeli su odmjeravati snage. (...) Za mjesto svog drugog velikog vojnog govora George Bush ponovno je izabrao časničku akademiju: West Point na sjeveru New Yorka. Bilo je to 1.VI. Svijetu je trebalo malo vremena da shvati važnost tog nastupa. Ne imenujući Irak, predsjednik je, htijući opravdati skori napadaj na Sadama Huseina, promijenio američku doktrinu, dodajući preventivni napadaj: Amerika pridržava pravo da intervenira protiv neprijateljskih država koje proizvode oružje za masovno uništavanje, 'prije nego se prijetnja u potpunosti konkretizira'. (...) Vidimo da je Pentagon, od konjanika s računalom do satelita za uništavanje raketa, razvio oružane sustave za sve sukobe. Teoretičari to zovu 'capabilities based approach', za razliku od strategije koja se temelji na stvarnim prijetnjama ('threat based strategy'). Riječ je o razvoju oružja za protunapad - ili prevenciju - svih mogućih napadaja, a 11.IX. je pokazao da oni mogu jako iznenaditi. Michael Klare, profesor u školi za mir i sigurnost u svijetu u Amherstu, zaključuje iz toga da njegova zemlja od sada želi imati stalnu vojnu premoć. Time se u potpunosti uklapa u logiku 'guidancea' Paula Wolfowitza iz 1992. Da bi ostvario taj rezultat, kaže Klare, Pentagon razvija snage i sustave kojima će nametnuti vertikalnu (u svim tipovima rata: od specijalnih snaga do novog nuklearnog punjenja), horizontalnu (gotovo trenutno raspoređivanje snaga bilo gdje u svijetu) i vremensku premoć (uključujući još nepoznatog neprijatelja, razvijajući proturaketni štit - 238 milijarda do 2025. - i sustave otkrivanja koji odmah čine preglednim bilo koju bojišnicu). Na kraju svog zaključka, Michael Klare postavlja vrlo iskreno i - na koncu - izrazito američko pitanje: hoće li ta prevelika opremljenost podignuti razinu sigurnosti ili razinu pogibli?", piše Alain Campiotti.